Djeca današnjice odrastaju s ekranima u rukama — internet im je prostor igre, zabave, učenja i druženja. Iako pruža nevjerovatne mogućnosti, on istovremeno donosi i brojne izazove za koje djeca često nisu spremna. Zato je uloga roditelja ključna: ne da zabrane tehnologiju, nego da je učine sigurnom i razumljivom.
Jedan od najvećih problema je to što djeca nerijetko nailaze na sadržaje koji nisu prilagođeni njihovom uzrastu. Internet je ogroman prostor u kojem algoritmi brzo mogu odvesti dijete do videa ili slika koje ga mogu uznemiriti. Neka djeca se prvi put susretnu s nasiljem, ružnim komentarima ili neprimjerenim šalama upravo na mreži, a da roditelji toga uopće nisu svjesni. Još veći izazov nastaje kada dijete počne komunicirati s ljudima koje ne poznaje. Prevaranti, ali i vršnjaci koji se lažno predstavljaju, često koriste igre, društvene mreže i aplikacije za dopisivanje kao ulaz u dječiji svijet.o
Roditelji zato sve češće primjećuju da im djeca skrivaju telefon ili naglo gase ekran čim se približe. To ne mora odmah značiti opasnost — ponekad se radi o običnoj dječijoj znatiželji — ali može biti znak da se dijete susrelo s uvredama, pritiskom ili digitalnim zlostavljanjem. Djeca nerado priznaju takve situacije jer se boje zabrane interneta ili kazne.
Upravo tu dolazi najvažniji dio roditeljske uloge: otvoren razgovor. Roditelj koji razgovara s djetetom, postavlja granice i objašnjava zašto su određena pravila važna, već čini polovinu potrebne zaštite. Djeca koja znaju da mogu reći „nešto me uznemirilo“ mnogo su sigurnija od one koja misle da će zbog toga biti kažnjena.
Tehnologija, naravno, može pomoći. Uređaji danas imaju brojne mogućnosti za praćenje vremena korištenja, ograničavanje pristupa i filtriranje sadržaja. To ne treba shvatiti kao špijuniranje, nego kao digitalnu verziju zaključanih ormarića, sigurnosnih pojaseva i pravila koja imamo i u stvarnom životu. Roditeljska kontrola nije zamjena za povjerenje, nego dodatni sloj sigurnosti — pogotovo kada dijete tek uči kako se odgovorno ponašati na internetu.
Važnu ulogu ima i lični primjer. Djeca vrlo brzo primijete kad roditelj sam po cijeli dan koristi telefon, odgovara na poruke tokom obroka ili ne isključuje uređaje prije spavanja. Ako želimo da djeca razviju zdrave navike, prvo ih moramo pokazati vlastitim ponašanjem.
U konačnici, internet nije ni dobar ni loš — on je ogledalo svijeta, sa svim svojim prednostima i opasnostima. Roditelj koji razumije kako funkcioniše, koji zna kakve izazove djeca mogu sresti i koji gradi odnos povjerenja sa svojim djetetom, već je napravio najveći korak ka sigurnom digitalnom odrastanju.