U saradnji s izdavačkom kućom Buybook, predstavljamo dio iz romana “Toni” autorice Rumene Bužarovske, jedne od najistaknutijih savremenih književnica sa prostora Balkana. Bužarovska je poznata po sposobnosti da u samo nekoliko scena ogoli kompleksne porodične odnose, razotkrije prikrivene frustracije i pokaže kako se svakodnevni život može pretvoriti u emocionalno minsko polje.
Ovaj odlomak smješten je na plaži tokom ljetovanja, gdje Toni, Tamara i njihov sin pokušavaju provesti tipičan porodični dan. Međutim, Bužarovska ne prikazuje idealiziranu sliku odmora – naprotiv, između redova se jasno nazire napetost, nezadovoljstvo i suptilna, ali bolna dinamika moći.
Odmor koji otkriva pukotine
Toni, gladan i vidno nervozan, posmatra Tamaru i dijete dok se igraju u moru. Njen glas, djetetovo oduševljenje i gužva na plaži dodatno mu paraju živce. U mislima prezrivo komentariše Tamarine fizičke promjene i tijela ljudi oko sebe, uvjeren da se razlikuje od “treće lige”, iako je njegov vlastiti bijes taj koji ga najviše određuje.
Tamara, s druge strane, pokušava učiti dijete da pliva i ostati strpljiva uprkos Tonijevim komentarima i kritici. Kada ga podsjeti da je dijete samo dijete, Toni reaguje kratko i osorno, više gladan nego razuman, ali ipak neumoran u potrebi da potvrdi svoju dominaciju.
Njegov odlazak po hranu dodatno naglašava pukotine u njihovoj vezi. Dok prebrojava sitniš u džepu, Toni nastavlja unutrašnji monolog ispunjen prezirom prema Tamari i okolini, uvjeren da je okružen “seljačinama”, iako se upravo njegovo ponašanje sve više uklapa u ono što osuđuje.
Eksplozija frustracija
U nastavku odlomka autorica donosi scenu ručka, koja otkriva širi spektar Tonijevih frustracija. Kada mu tokom jela ispadne gornji most zuba, reakcija mu je burna, a psovke brzo prelaze na njihovog sina, koji ih ponavlja bez razumijevanja. Tamara pokušava održati mir i spriječiti da dijete usvoji takav govor, ali njen glas je tih, gotovo nečujan u odnosu na Tonijevu grubost.
Dok dijete mljacka i smije se, Tonijeve reakcije postaju sve oštrije. Tamara pokušava usmjeriti sina i naučiti ga pristojnosti, ali i sama je pod pritiskom, svjesna da se iza Tonijevog pogleda krije kazna za nju — ona koja će doći kasnije, izvan pogleda drugih, i biti daleko veća od bilo kojeg “prekršaja”.
Vrhunac scene dolazi kada Toni uz osmijeh pita sina kako “zovemo Tamaru kad gnjavi”. Dječak, ponosno i glasno, ponavlja naučenu rečenicu: “Tamara me zamara!” Time Bužarovska brutalno pokazuje kako se obrazac ponašanja prenosi kroz generacije — i kako normalizirana agresija vrlo lako postaje dio svakodnevice.
Ovaj odlomak još jednom potvrđuje zašto je Bužarovska jedna od najčitanijih i najprevođenijih autorica iz našeg regiona. Njena sposobnost da kroz detalje prikaže psihološki portret likova, kao i bolne realnosti porodičnih odnosa, čini roman “Toni” izuzetno snažnim, potresnim i relevantnim djelom savremene književnosti.