Piše: doc.dr.sc. Edin Garaplija
Dragi znani i neznani, nedavno sam imao priliku posjetiti EXPO-u japanskoj Osaki. Bio je to moj treći posjet najvećoj svjetskoj izložbi inovacija koja se održava svakih 5 godina. Nakon Milana i Dubaija, evo sad i Osaka. Japan, „zemlja izlazećeg sunca“, koja svojim društvenim napretkom i tehnologijom ruši barijere i percepcije uobičajenog ljudskog razmišljanja.
Upornost i snaga da se kao „feniks“ podignu iz pepela, proslavila je ovaj narod koji broji preko 130 miliona ljudi, smještenih na četiri velika i 6848 malih otoka. Japanski otoci su vulkanskog porijekla i nalaze se u izrazito nemirnom prostoru obala Tihog okeana u tzv. „vatrenom prstenu“. Planina-vulkan Fuji je, sa svojih 3776 m, najviši vrh Japana.
Uz uobičajene peripetije s vizom i drugim pripremama za ovaj daleki put. Preko Beča i Pekinga, nakon 20 sati puta, stižemo u Osaku. Ovaj grad, zajedno sa gradovima Kobe i Kyoto, čini drugi po veličini japanski megapolis, u kojem živi 20 miliona ljudi. Samo je megapolis Tokio, ujedno i glavni grad Japana, veći i u njemu živi nevjerovatnih 30 miliona stanovnika. Osaka je glavni finansijski centar Japana koji gaji multikulturalne i kosmopolitske vrijednosti.
Ovdje su nastale multinacionalne elektronske korporacije Panasonic i Sharp, kao i sjedište japanske berze. Osaka je poznata i kao međunarodni centar za istraživanje i razvoj formiranih na nekoliko velikih univerziteta: Univerziteta u Osaki, Metropoliten univerziteta u Osaki i Univerziteta Kansai. Ovdje možete upoznati i mnoge gradske znamenitosti koje spajaju tradicionalno sa modernim. Nije ni čudo što je ovaj grad izabran za domaćina najveće svjetske izložbe inovacija i tehnologije.
55 godina kasnije, svjetska izložba se vratila u Osaku, baveći se problemima s kojima se čovječanstvo suočava na globalnom nivou. Prethodno je održana još davne 1970., kada je okupila za tada nevjerovatnih 22 miliona posjetilaca. Ovaj 70-ti po redu EXPO posjetilo je nešto više od 25,5 miliona posjetilaca, što je za oko 10% manje od projektovanih 28 miliona koliko su precizni Japanci očekivali. Ipak je EXPO u Osaki uspio nadmašiti prethodni koji se održao u Dubaiju. Sljedeći je 2030. u Rijadu, Saudijskoj Arabiji.
U Osaki je bilo prisutno 158 zemalja iz čitavog svijeta. Unutar 2,2 km dugog drvenog prstena visokog 12 metara, na 151 hektaru vještačkog ostrva, formirane su tri tematske cjeline: svjetski paviljon, vodeni svijet i svijet zelenila. Glavna tema izložbe bila je “Dizajniranje budućeg društva za naše živote”. Učesnici su podijelili svoje ideje i tehnologije u desetinama paviljona širom izložbenog prostora, koji su podignuti na vještačkom ostrvu uz obalu centralne Osake.
Među 158 zemalja koje su izlagale svoja dostignuća i svoje turističke ponude, nažalost ovaj put nije bilo Bosne i Hercegovine, koja se uz Albaniju jedina nije predstavila od svih zemalja u našem regionu. Da podsjetimo kako smo na prošlu svjetsku izložbu uskočili u posljednji čas, pa se očekivalo da će tako biti i ovaj put. Još uvijek nije poznato da li je za naš izostanak u Osaki kriva nesposobnost nadležnih institucija, nedostatak političke volje ili strah od provjera potrošenih budžetskih sredstava kao na prethodnoj izložbi. Bilo kako bilo, propustila se još jedna šansa da se naša zemlja kvalitetno prezentuje na jednom od najvećih svjetskih događaja. Nesposobnost domaćih uzurpatora vlasti me je natjerala da se priključim drugoj privrednoj delegaciji kako bih posjetio i treću za redom veliku svjetsku izložbu inovacija i tehnoloških dostignuća. I nisam se pokajao.
Pored posjete paviljonu Republike Slovenije, na kojem je upravo bila proslava „nacionalnog dana“, uspio sam posjetiti i paviljone Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Kosova, Ukrajine, ali i SAD-a, Japana, Saudijske Arabije, EU-a, UN-a i Nordijskih zemalja. Teško je riječima opisati tehnološki napredak i vizije budućnosti koje smo uspjeli vidjeti, ali u mnoštvu toga izdvajam sjajni zajednički paviljon Univerziteta Metropoliten u Osaki (UMO) i korporacije ILDA, koji je postavio i jedan od Ginisovih rekorda. Naime, čitav paviljon od preko 3.000 m2 bio je pokriven specijalnim nepropusnim materijalom od kojeg se proizvode japanska kimona.
Unutar paviljona postavljena je maketa pametnog grada budućnosti, koji se za 50.000 stanovnika gradi nedaleko od Osake. Specifičnost ovog projekta je ta što ga razvijaju stručnjaci sa UMO Univerziteta i što će on prvi u svijetu imati energanu, koju su smjestili kao i gradski prevoz na dvjesto metara visine iznad grada. Preradom ugljen-dioksida će pored karbonske energije dobijati čistu vodu za piće i ozon. I stanovanje u ovoj zajednici bit će inovativno, pa će tako stanovnici živjeti u posebno dizajniranim velnes kućama u kojima će pametna inteligencija brinuti o njihovom zdravlju. U zdravom tijelu zdrav duh, što bi Japanci rekli. Sjajni organizatori su se potrudili da sedmicu dana boravka u Japanu maksimalno optimiziraju i popune izletima i posjetama raznim gradovima, kako bi nam što više približili istoriju i znamenitosti ove drevne kulture. U fakultativnim posjetama obišli smo univerzitetski grad Kobe, staru prijestolnicu Naru, najveći svjetski megagrad Tokio i nezaobilazni grad spomenik Hirošimu. Svaki od ovih gradova ostavlja poseban dojam kod posjetilaca koji u ovu daleku zemlju stižu sa raznih strana svijeta. Kobe je grad mladosti, univerzitetski grad sa najviše studenata po broju stanovnika u čitavom Japanu. Spoj modernog i tradicionalnog u gradu od preko 1,5 miliona ljudi nudi svakom posjetiocu praznik za oči i dušu. Za one koji vole kulturne događaje, obavezna je posjeta neke od brojnih teatarskih predstava o životu „gejši“, tradicionalnih japanskih konkubina koje su uveseljavale careve i vlastelu.
Ako se pak želite upoznati sa drevnom japanskom religijom, možete posjetiti neki od tradicionalnih budističkih hramova, koji odišu hiljadugodišnjim mirom i duhovnom ravnotežom.
U Kobeu možete uživati i u tradicionalnom šopingu na nezaobilaznoj „Motomachi“ pijaci. Na ovom uličnom marketu dužine od 1,3 kilometra, u preko 300 malih trgovki, možete oprobati najukusniji „Kobe odrezak“, ponos japanske kuhinje, neki svježi morski specijalitet ili perfektne suši rolnice.
Nakon Kobea na zapadu, posjetili smo i drevnu japansku prijestolnicu Naru, koja se nalazi nekih 50-tak kilometara istočno od Osake. Fascinantan stari grad od nekoliko stotina hiljada stanovnika kojeg posjete milioni stranih turista godišnje. Glavne atrakcije Nare su veliki „Todaiji“ budistički hram sagrađen 752. godine, parkovi sa preko 30.000 japanskih trešnji i hiljadama jelena i srna koje slobodno hodaju parkovima i okolnim gradskim ulicama. Za 200 japanskih jena (malo više od dvije marke) možete nahraniti ove pametne životinje i one će vam se nakloniti u duhu japanske tradicije. Sljedeći dan smo posjetili i glavni grad Tokio. Vožnja od dva i pol sata bila je dovoljna da brzim vozom pređemo razdaljinu od 650 km, vozeći se 300 km na sat.
Zapanjujuća je organiziranost stanovnika ovog megapolisa, pa tako na centralnoj gradskoj željezničkoj stanici i okolnim centralnim ulicama nećete ni primijetiti da se nalazite u gradu od preko 30 miliona ljudi. Prije 1868. godine Tokio je bio poznat pod imenom „Edo“. Ovaj grad je postao politički centar Japana 1603. godine. Nekoliko decenija kasnije, Edo je izrastao u jedan od najvećih gradova na svijetu. Meiji restauracijom 1868. godine, car i glavni grad su se preselili iz Kjota u Edo, koji je preimenovan u Tokio (“Istočna prijestolnica”). Veliki dijelovi Tokija uništeni su u Velikom zemljotresu u Kantu 1923. godine i vazdušnim napadima 1945. godine. Danas, Tokio svojim posjetiocima nudi naizgled neograničen izbor kupovine, zabave, kulture, objedovanja i posjete mnoštvu muzeja, hramova i parkova. Sa najviše tačke u Tokiju, tornja „Skytree“ visokog 634 metra, možete se uvjeriti u prostranost najvećeg grada na svijetu.
Za pretposljednji dan našeg boravka u Japanu, organizatori su ostavili posjetu Miyajimu “ostrvu svetišta” i Hirošimi, „gradu spomeniku“. Miyajima je malo ostrvo udaljeno manje od sat vremena od grada Hirošime. Najpoznatije je po svojim ogromnim „tori“ vratima, koja za vrijeme plime izgledaju kao da plutaju na vodi. Ovaj prizor se smatra jednim od tri najbolja pogleda u Japanu. Ostrvo je usko povezano sa svojim ključnim svetištem, svetištem Itsukushima. I glavne zgrade svetišta izgrađene su iznad vode. Na ostrvu ima i divljih jelena koji su se navikli na ljude. Danju jeleni lutaju istim mjestima kao i turisti, a uveče spavaju duž pješačkih staza. Za razliku od Nare, jeleni na Miyajimu se ne smiju hraniti.
Hirošima, „grad spomenik“, danas je dom za preko 1,5 miliona stanovnika. 6. augusta 1945. godine na Hirošimu je bačena atomska bomba, što je ubrzo značilo i kapitulaciju Japana i završetak II svjetskog rata. Razorna moć atomske bombe bila je ogromna i uništila je gotovo sve u radijusu od dva kilometra. Od tadašnjih 350.000 stanovnika, ubijeno je direktno 70.000, a u narednim godinama još toliko je ubila radijacija. Ukupni gubici su bili 140.000, što je 40% od tadašnje populacije. Nakon rata uloženi su veliki napori u obnovu grada. Uništeni spomenici historijske baštine Hirošime, poput dvorca u Hirošimi i vrta Šukejen, obnovljeni su i postali svjetska turistička atrakcija.
U centru grada izgrađen je veliki „Memorijalni park mira“, koji je dobio ovo ime kako bi odražavao težnje Japanaca za ponovnim rođenjem ovog grada. Tadašnji glavni planer obnove Hirošime bio je arhitekta Kenzo Tange, koji je dizajnirao i obnovu Skoplja nakon razarajućeg zemljotresa 1963.
Nakon devet dana živopisne posjete „Zemlji izlazećeg sunca“, vratio sam se u našu Bosnu razmišljajući o planovima za budućnost i domaćim problemima koji nas zarobljavaju u prošlosti. Da bismo uhvatili korak sa modernim i razvijenim društvima poput Japana, neophodne su nam temeljite promjene svijesti i pametna specijalizacija na svim nivoima. A za tako nešto potrebni su novi lideri koji će nas izvesti iz prošlosti i povesti u budućnost, gajeći kulturu sjećanja na svo zlo koje nas je snašlo.