Odluka Apelacionog odjeljenja Suda BiH kojom je potvrđeno da Milorad Dodik više nije predsjednik Republike Srpske, mnogo je više od puke pravne činjenice. To je trenutak u kojem se razotkriva dublja kriza političke kulture u Bosni i Hercegovini, ali i test institucionalne otpornosti države.
Ono što se sada nameće kao ključno pitanje jeste – šta ova odluka znači za društvo, ekonomiju i dugoročne demokratske procese u zemlji. Ako se posmatra kroz prizmu ESG principa, jasno je da je slučaj Dodik zapravo ogledalo problema sa vladavinom prava (G – governance). Pravosnažna odluka suda ne bi smjela biti tema političkih ucjena, niti izgovor za produbljivanje podjela. Ona mora biti znak da institucije još uvijek imaju snagu da sankcionišu kršenja zakona, bez obzira na to o kome je riječ.
S druge strane, uporno najavljivanje referenduma o pitanju visokog predstavnika, pa čak i o secesiji, svjedoči o destruktivnom odnosu prema društvenoj (S – social) stabilnosti. Takva retorika ne doprinosi povjerenju među građanima, ne gradi inkluzivno društvo i obeshrabruje investicije koje zavise od političke sigurnosti. Kada se u jednom društvu stalno proizvodi osjećaj nestabilnosti, onda se direktno ugrožava i ekonomski razvoj i socijalna kohezija.
Na kraju, iako se na prvi pogled može činiti da ovaj slučaj nema veze sa okolišnim aspektima (E – environment), veza je itekako prisutna. Naime, kada je politički sistem u stalnom previranju, okolišne politike i održivi razvoj postaju sporedna tema. Fokus se prebacuje na preživljavanje institucija, dok se gube dragocjene godine u kojima bi trebalo ulagati u zelenu energiju, zaštitu prirodnih resursa i održive projekte. Drugim riječima, politička kriza jede vrijeme koje bi trebalo biti posvećeno budućnosti.
Odluka Suda BiH stoga predstavlja prijelomni trenutak. Ako institucije pokažu dosljednost i CIK zaista raspiše prijevremene izbore, to može biti znak da je vladavina prava jača od političkih manipulacija. Ako se pak dopusti da nova kriza proguta ovu odluku, onda šaljemo poruku da je pravda relativna, a to je suprotno svim ESG standardima i vrijednostima koje bi BiH trebala usvojiti na svom evropskom putu.
Dodikov slučaj nas podsjeća da ESG nije samo termin za kompanije i investitore, već i koncept koji može i mora oblikovati politički život. Jer, bez odgovorne vlasti, socijalne stabilnosti i jasne vizije održivog razvoja, nijedna zajednica ne može napredovati.