Autori:
dr.sc. Edin Garaplija
Muhamed Duraković
Danas je veoma teško pametnom, obrazovanom čovjeku, koji nema krizu identiteta i nije toliko nacionalno opterećen ne primijetiti, kako melodije ponekad putuju brže od obične medijske vijesti i nude čas historije. U arhivama možemo naći bezbroj primjera revolucionarnih pjesama koje su podizale moral branitelja i vodile ih do pobjeda.
U II svjetskom ratu, nakon bitke na Sutjesci, nastala je partizanska pjesma “Sivi sokole”. Bilo je to vrijeme kada su ljudi ginuli protiv nacističke ideologije i okupatora svoje zemlje. Pjesma je podizala moral borcima opjevavajući hrabrost narodnog heroja Save Kovačevića koji je junački poginuo na Sutjesci. Tekst pjesme evocira partizanski heroizam, slavi antifašistički otpor i spominje Tita kao simbol vodstva, odlučnosti i bratstva i jedinstva svih naroda sa prostora tadašnje Jugoslavije.
Možemo reći da je pjesma „Sivi sokole“ simbol antifašističke narodne borbe. Napisana je u jedinstvenom 7/8 ritmu. Prema čuvenoj južnoslavenskoj etnomuzikologinji Mojci Piškor ovaj specifični ritam je nastao kod makedonsko-albanskih gerilskih skupina koje su u 19. vijeku pružale otpor Osmanlijskim osvajačima.
Narodni heroj Sava Kovačević
Pet decenija kasnije, ista ta glazbena nit, gotovo nepromijenjena u ritmu i osjećaju, pojavljuje se u pjesmi “Bojna Čavoglave”, Marka Perkovića „Tompsona“. Ali ovaj put s potpuno drugačijom porukom i ideološkim predznakom. Nije nikakvo čudo što su “Čavoglave” lako ušle u uho jer je ritam već pola stoljeća testiran i voljen u širim narodnim masama.
Tokom Domovinskog rata u Hrvatskoj, ova je pjesma postala izraz otpora agresiji na Hrvatsku i simbol nacionalne odbrane i jačanja hrvatske nacionalne svijesti. Međutim, njen početak sa ustaškim pozdravom postaje kontroverzni izraz snažnog nacionalističkog naboja. Sam autor, kao i njegovi nastupi, povezani su sa desničarskom simbolikom.
I ova pjesma je napisana u istom ritmu, kao i partizanska pjesma „Sivi sokole“. Samo što su stihovi koji promovišu bratstvo i jedinstvo različitih naroda, zamijenjeni hrvatskim nacionalnim narativom. Pjesma koja je nekad nastala u partizanskoj borbi protiv fašizma, sada je preokrenuta u pjesmu koja počinje fašističkim pozdravom onih protiv kojih su se partizani borili.
Marko Perković „Tompson“
Ironija zar ne? Ogromna! Time “Čavoglave” nisu samo obična nacionalna pjesma, one su primjer kako se kulturno naslijeđe može preuzeti, prebojiti i vratiti u opticaj pod novim zastavama. Da ne zaboravimo, postoji i treća verzija ove koračnice u istom ritmu, ali sa drugačijim tekstom od prve dvije.
Pjesma „Hej junaci branitelji“ bosanskohercegovačke grupe „Teška industrija“, koja je nastala nepunu godinu nakon „Čavoglave“, u jeku srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, oslikava odbranu Sarajeva tokom rata. Stihovi slave branitelje koji odbijaju predaju i hrabro poručuju neprijateljima da će ih stići “Božja pravda”.
I ova pjesma na svom početku slavi kolektivni otpor protiv agresora i borbu za slobodu, ali istovremeno šalje i skrivene poruke koje se mogu identifikovati sa secesionističko-ratnim kontekstom i željom za osvetom.
Bilo kako bilo, i ova je pjesma opće prihvaćena jer je, kao i njena hrvatska verzija, već imala svoju melodijsku pjevljivost zahvaljujući partizanskoj melodiji „Sivi sokole“. S toga je tekst i ostao manje pamtljiv kod slušalačko-konzumerske publike. Važna je bila poruka da se hrabri branitelji neće predati.
Sarajevski specijalci
Ovakve veze često reflektuju kako ratna muzika koristi postojeće melodijske obrasce iz folklora i prošlih muzičkih formi, prilagođavajući ih novim ideološkim i političkim porukama.
Tri pjesme, tri teksta, tri historijske poruke i jedna melodija. Za jedne nostalgija, za druge provokacija, za treće samo još jedan dokaz da u muzici, baš kao i u politici, ideje rijetko nastaju iz ničega.
Smrt fašizmu, sloboda narodu!