O pravdi, pravu i neophodnosti zaštite pravosuđa već je mnogo teoretično izrečeno. No, ono što je mnogo važnije, a što se trenutno ne dešava, jeste konkretno djelovanje u ključnom trenutku. Danas, sutkinja Suda Bosne i Hercegovine, Sena Uzunović, suočava se s ogromnim pritiscima uoči izricanja presude Miloradu Dodiku, koji su u posljednjih nekoliko dana postali intenzivniji, a naročito u posljednja tri do četiri dana.
Prijetnje, politički scenariji i špekulacije o mogućim posljedicama ukoliko sutkinja donese osuđujuću presudu protiv predsjednika entiteta RS Milorada Dodika, svakodnevno preplavljuju medijski prostor. Reakcije iz RS-a sve su brojnije, a gotovo svi komentari usmjereni su prema sutkinji koja je odgovorna za donošenje presude. S jedne strane, poziva se na pravdu, dok s druge strane postoji zabrinutost o političkim posljedicama koje bi takva presuda mogla izazvati.
Iako su u prošlim godinama postojali izraženi pozivi za zaštitu nezavisnosti pravosuđa i distanciranje od političkih pritisaka, danas smo suočeni s drugom situacijom. Ofanziva pritisaka na Sud BiH i na samu sutkinju Uzunović traje, dok s druge strane izostaje bilo kakva konkretna reakcija sa strane institucija koje bi trebale braniti pravnu neovisnost. Niti međunarodne organizacije, poput Evropske unije i OHR-a, niti Visoki sudski i tužilački savet (VSTV) ne reagiraju na ovo otvoreno prijetnjama, već u tišini dopuštaju da se ovakva praksa normalizira.
Sutkinja Uzunović suočava se s svakodnevnim porukama koje joj dolaze u kojima se navodi da će odluka koju donese imati dalekosežne političke posljedice za BiH, da bi njena presuda mogla uzrokovati “neviđenu krizu” i sahraniti BiH. Kakve poruke to šalje jednoj sudiji koja treba donositi presudu temeljem zakona, a ne temeljem političkih pritisaka i prijetnji? Kako bi sutkinja trebala reagirati na takve prijetnje i kako procesuirati takvu atmosferu u kojoj se gotovo ne prestaje govoriti o mogućoj političkoj katastrofi?
Nema nikakve sumnje da je ovo direktan pritisak na neovisnost pravosuđa i na sudsku vlast u BiH. Uostalom, ako ovakvi pritisci nisu prijetnja samom pravosudnom sistemu, onda nije jasno što bi to prijetnja zapravo bila. Postavlja se pitanje zašto, onda, međunarodne institucije i domaće vlasti ne šalju jasne poruke o nužnosti poštovanja sudskih odluka i zašto ne štite pravo na neovisnost pravosuđa.
Sutkinji Uzunović upućuju se prijetnje i špekulacije o tome što bi moglo biti ako se izrekne osuđujuća presuda, a sve to može postaviti ozbiljan upit o slobodi i neovisnosti pravosuđa u BiH. Na kraju, što je važnije od toga da pravda bude ispunjena u skladu s zakonom? Što je važnije od toga da sudovi, bez obzira na političke pritiske, donesu odluke koje odražavaju pravednost, a ne političke interese?
Zadnja riječ i presuda Miloradu Dodiku bit će izrečena u srijedu, 26. februara, kada će saznati presudu po tužbi za nepoštivanje odluka visokog predstavnika u BiH. Tužiteljstvo je zatražilo maksimalnu kaznu, koja uključuje i mogućnost zatvorske kazne do pet godina, dok je obrana tražila oslobađanje. Osim toga, postoji mogućnost da mu bude izrečena zabrana obavljanja političke funkcije do deset godina. Pitanje koje ostaje otvoreno je kako će presuda utjecati na političku situaciju, i hoće li sudovi u BiH i međunarodni faktori omogućiti da pravda bude provedena bez političkog uplitanja.
U konačnici, pitanje koje svi trebaju postaviti glasi: hoće li se sutkinja Uzunović, kao i pravosuđe u BiH, uspjeti oduprijeti pritiscima i donijeti presudu koja će biti utemeljena na zakonu, ili će podlijeći prijetnjama i političkim pritiscima? Ova situacija pokazuje koliko je važno sačuvati autonomiju pravosudnog sistema i zaštititi sudije od vanjskih utjecaja.