USTAVNI SUD BiH OTVARA VAŽNU TEMU: NIŽI SUDOVI POGRIJEŠILI U SLUČAJU DURIĆ – PRESUDA KOJA MIJENJA ODNOS PREMA NOVINARIMA
Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu po apelaciji novinara i urednika Vahidina Durića donosi značajne novosti u pogledu zaštite slobode izražavanja i odnosa sudova prema medijskom radu. Riječ je o slučaju AP-1298/21, čija je presuda dostupna javnosti i koji bi, prema mišljenju pravnih stručnjaka, mogao postati ključna prekretnica za buduću sudsku praksu u BiH.
Ustavni sud je poništio raniju presudu Kantonalnog suda u Bihaću, jasno utvrdivši da su redovni sudovi pogriješili u više bitnih segmenata te da su neopravdano ograničili pravo na slobodu izražavanja koje štite Ustav BiH i Evropska konvencija o ljudskim pravima.
NEPRAVILNOSTI U RANIM PRESUDAMA – ŠTA JE USTAVNI SUD UTVDIO?
Sud je u svojoj odluci detaljno obrazložio na koji način su niži sudovi pogrešno tretirali Durićev novinarski rad, posebno u pogledu prenošenja vijesti, komentarisanja javnih događaja i satiričnog izraza.
1. Razlika između prenošenja i iznošenja informacija
Ustavni sud posebno naglašava da niži sudovi nisu napravili osnovnu distinkciju:
da li je urednik portala informaciju iznio kao vlastitu tvrdnju ili ju je, kako tvrdi apelant, prenio iz drugog medija. Ova razlika je suštinska u novinarstvu, a sudovi joj nisu posvetili nikakvu pažnju. Pravno gledano, prenos vijesti nije istovjetan davanju autorskog suda.
2. Postupanje u dobroj vjeri
Kantonalni sud u Bihaću smatrao je da je novinar prije objave morao kontaktirati osobu koja se spominje u tekstu. Ustavni sud odbacuje takvo tumačenje, navodeći da se prenošenje informacija iz već objavljenog i pouzdanog izvora smatra razumnim i profesionalnim. Time je potvrđeno da novinar ne može biti kažnjen ukoliko je postupao u skladu sa standardima struke.
3. Pogrešan balans između ugleda i slobode izražavanja
Ustavni sud ocjenjuje da niži sudovi nisu uravnotežili sukobljena prava – zaštitu ugleda tužioca i Durićevo pravo na slobodu izražavanja. Umjesto nužnog balansa, presude su previše štitile ugled pojedinca, zanemarujući javni interes.
4. Javni funkcioneri i viši prag kritike
Sud je naglasio da je osoba koja je tužila Durića javna ličnost, i kao takva mora podnositi veći nivo javne kritike. Ovo je standard koji već dugo postoji u evropskoj pravnoj praksi, ali kojeg niži sudovi u BiH nisu primijenili.
5. Satira je legitiman vid izražavanja
U presudi se navodi da je sporni tekst sadržavao elemente satire i vrijednosnih sudova, što se ne smije tumačiti kao iznošenje činjeničnih tvrdnji. Satira, ironičan ton i novinarsko pretjerivanje predstavljaju zaštićen oblik izražavanja.
6. Objava demantija kao znak profesionalnosti
Ustavni sud posebno ističe da je portal koji je prenio sporni tekst objavio demanti već sljedećeg dana, što predstavlja profesionalno i odgovorno ponašanje medija. Ova činjenica je, prema mišljenju Suda, trebala biti značajno uvažena u postupku – a nije.
PORUKE KOJE ĆE MIJENJATI MEDIJSKI PROSTOR
Odluka Ustavnog suda sadrži nekoliko ključnih principa:
• novinari imaju pravo da pogriješe ako postupaju razumno i profesionalno,
• mediji su „čuvari javnog interesa“ i moraju imati prostor za kritiku,
• javne ličnosti trpe veći nivo nadzora i javnog komentara,
• satire i vrijednosni sudovi ne podliježu standardima dokazivanja kao činjenice,
• sudovi moraju uspostaviti pravičnu ravnotežu između dva sukobljena prava.
Prenosi Plenum.ba