Nakon vijesti da je preminuo Veljko Brajić, nekadašnji načelnik Štaba Šeste sanske brigade, među žrtvama i preživjelima zločina ponovo je otvoren osjećaj dubokog razočaranja i beznađa. Brajić je bio optužen pred Sudom Bosne i Hercegovine za ratne zločine počinjene na području Prijedora i Sanskog Mosta, a njegova smrt dodatno je poljuljala ionako krhku vjeru žrtava da će pravda ikada biti u potpunosti zadovoljena. Mnogi smatraju da se s odlaskom optuženih tokom sudskih postupaka gubi i posljednja prilika da se odgovorni suoče s presudama koje bi barem simbolično donijele osjećaj pravde.
Informaciju o Brajićevoj smrti javnost je saznala putem objave Gradske boračke organizacije Doboj na društvenim mrežama, nakon čega su mediji prenijeli i detalje o njegovoj sahrani. Iako je vijest objavljena kratko i bez šireg obrazloženja, reakcije žrtava bile su snažne i emotivne, jer se radi o osobi kojoj se sudilo za teške zločine iz 1992. godine.
Brajiću se sudilo zajedno s Rankom Kaurinom, Brankom Dženopoljcem i Draškom Topićem. Optužnica ih je teretila za napade na Briševo i druga sela u opštinama Prijedor i Sanski Most, u kojima je živjelo pretežno stanovništvo hrvatske nacionalnosti. Tokom napada 24. i 25. jula 1992. godine ubijena je najmanje 61 osoba, starosne dobi od 16 do 81 godine. S njima je bio optužen i Slobodan Taranjac, ali je postupak protiv njega razdvojen.
Predstavnici udruženja žrtava ističu da smrt optuženih tokom dugotrajnih sudskih procesa za njih predstavlja dodatni udarac. Blaženko Marijan, predsjednik Udruge “Dom Briševo – Dobri”, navodi da su ljudi iz tih sela godinama svjedočili, ponavljali iste priče i proživljavali traume, a da zauzvrat nisu dočekali presude. Prema njegovim riječima, narod je iscrpljen, ogorčen i umoran od stalnog čekanja, te mnogi više nemaju snage ni volje da govore o onome što su preživjeli.
Slično mišljenje dijeli i predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most Sadmir Alibegović, koji naglašava da je prošlo više od tri decenije od početka zločina, a da se pravosudni procesi i dalje sporo odvijaju. On ističe da žrtvama više nije presudno kolike će kazne biti izrečene, već da se odgovorni konačno proglase krivima. Posebno kritikuje tužilaštva zbog dugogodišnjeg čekanja, tokom kojeg su mnogi svjedoci preminuli, što dodatno otežava ili onemogućava nastavak postupaka.
Alibegović upozorava da će, ukoliko se ovakav tempo nastavi, mnogi predmeti biti obustavljeni još u fazi istrage. Smrt Brajića, ali i raniji odlasci drugih optuženih i osumnjičenih, za njega su jasan pokazatelj da vrijeme neumitno radi protiv pravde. On zaključuje da postoji realna bojazan da će i žrtve otići s ovog svijeta, a da nikada neće dočekati presude koje bi donijele barem minimum satisfakcije.
Suđenje Veljku Brajiću započelo je u maju 2024. godine, a posljednje ročište održano je u oktobru iste godine. Njegova smrt, međutim, ostavila je otvoreno pitanje hoće li pravda ikada stići one koji su je čekali više od trideset godina.