Najnoviji nemili događaj koji je kvalifikovan kao “teroristički čin” pri čemu je počinilac maloljetnik, a motiv radikalni i osvetnički fanatizam, trebamo sagledati i u širem i u užem kontekstu.
piše: dr. sc. Edin Garaplija, predsjednik tehničkog komiteta za sigurnost i zaštitu pri BAS Institutu za standarde BiH
Naime, u širem kontekstu važno je najprije shvatiti tempirano vrijeme napada na policajce kao organe vlasti i države u kojoj bi policija trebala biti jedan od temelja sigurnosti, koje dolazi između dva izuzetno važna događaja.
Prvi je sastanak zemalja članica BRIKS-a na čelu sa Rusijom koja provodi otvorenu agresiju na nezavisnu državu Ukrajinu, baš kao što je to činila Srbija a u jednom momentu i Hrvatska na Bosnu i Hercegovinu prije 30-tak godina. Ovom sastanku je prisustvovao i Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, koji se sa najbližim saradnicima i članovima porodice nalazi na američkoj crnoj listi zbog antidejtonskog djelovanja i korupcije. Od početka septembra zvanični zahtjev za članstvo u BRIKS-u je na iznenađenje svih članica NATO-a i EU podnijela i Turska, kao dosadašnja članica Alijanse i kandidatkinja za ulazak u EU. Partneri koordiniranom rusko-turskom uticaju u Bosni i Hercegovini su putinov “drug Mile” i Erdoganov “ahbab Bakir”.
Drugi važan impuls za tempiranje ovog napada, bila je posjeta Predsjednice Evropske Komisije Ursule von der Lajen, koja je proteklih dana posjetila pogođena područja Bosne i Hercegovine u kojima je u posljednjim poplavama i odronima preko 20 lica izgubilo život i gdje su pretrpljene ogromne ekonomske i infrastrukturalne štete. Predsjednica EK je prenijela sućut i podršku naroda EU narodu Bosne i Hercegovine obećavši pri tom značajnu interventu pomoć za oporavak, naglasivši opredijeljenost EU da našu zemlju što prije prihvati kao punopravnu članicu.
Oba ova, na izgled nepovezana događaja, bitna po budućnost naše zemlje, ne sumnjivo su bila i okidač vjerskim fanaticima kojima odgovara rusko-turska aspiracija da umjesto cjelovite Bosne i Hercegovine dobiju tri kontrolisane teritorije, na kojima će suvereno vladati uzurpatori narodne vlasti. Istovremeno, radikalima ne odgovara članstvo naše zemlje u EU koja počiva na transparentnosti i vladavini prava.
Sa jačanjem ovih vanjskih dijametralno suprotnih geopolitičkih inicijativa, u posljednjih 10-tak godina na prostoru BiH jačaju “paradžemati” koji su se navodno infiltrirali u organe Islamske zajednice koja ih je “stavila pod svoju kontrolu”, tiho dajući saglasnost na plaće 15-tak “daija” (islamskih predavača koji su svoju islamsku izobrazbu stekli na fakultetima u Saudijskoj Arabiji). Prema izjavi jednog od njih, plaće ovim “učenjacima” su pozamašne i iznose po 3.000-4.000 KM mjesečno i obezbjeđene su preko saudijskog Fonda. Jedini uslov za ovu plaću, bio je taj da u svojim obraćanjima ovi “učenjaci” ne smiju negativno govoriti o islamskoj zajednici.
U jednom od takvih džemata, po pisanju nekih medija, dobro obaviještenih iz policijakih krugova, bio je aktivan i srodnik maloljetnika zaluđenog islamskim radikalizmom, koji je na kraju počinio teroristički čin u kojem je ubio jednog policajca a drugog teško ranio. Dalja istraga će, nadamo se, rasvijetliti motive i huškače, a počinitelj je već pod kontrolom policije.
Međutim, ne smijemo zaboraviti i ne tako davne terorističke napade autobombom u Mostaru, napade na hrvatske povratnike u srednjoj Bosni, napad na Američku ambasadu, napade na policijske stanice u Zvorniku, Bugojnu, a sada i u Bosanskoj Krupi. Razlika između svih ranijih terorističkih napada i ovog posljednjeg je samo u tome što su prethodne činili evidentirani međunarodni teroristi i njihovi punoljetni sljedbenici, a ovaj posljednji napad počinio je maloljetnik zaluđen radikalnom ideologijom.
Lako je odgonetnuti zašto je odabran maloljetnik za ovaj teroristički napad. Za maloljetne teroriste su propisane kazne od maksimalno 5 godina dok su za punoljetne teroriste kazne drastično veće, dugotrajan zatvor do 40 godina. Zato je sad u trendu pojava da teroristi i kriminalne organizacije, za najteža krivična djela, vrbuju najmlađu populaciju.
Za odgovor na pitanje ko je posijao klicu terorizma na našim prostorima, trebamo se vratiti u ne tako davnu historiju. Tamo prije 30-tak godina možemo pronaći nepobitne dokaze da je tadašnje najuže bošnjačko rukovodstvo na čelu sa Alijom Izetbegovićem svesrdno pomagalo infiltraciju 300-tinjak stranih dobrovoljaca sa sumnjivim porijeklom i podebljim dosijeima, u Armiju BiH. Takva pogubna politika je kompromitirala karakter odbrambenog rata i Armiju BiH, te agresiju na suverenu, neovisnu i međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu svela na formulaciju vjerskog i građanskog rata.
Ova (ne)namjerna politička greška bošnjačkog rukovodstva, podržala je scenario za trostrani raspad zemlje koji su priželjkivali pobunjenici na čelu sa Karadžićem i Bobanom, potpomognutim tadašnjim predsjednicima Srbije i Hrvatske, Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom.
Sjeme vjerske mržnje koje je tada posijano i dan-danas daje svoje nacionalističke plodove, ovaj put u ranoj zelenoj i nedozreloj fazi. Utoliko je to pogubnije što se u novom modelu terorizma na Balkanu sad vrbuju maloljetnici, koji se kljukaju radikalizmom raznih “daija i šejhova” s jedne te terorista i plaćeničke armije botova s druge strane. Svi su oni zajedno, godinama uzgajani i huškani izjavama Bakira Izetbegovića, uzurpatora prava na bošnjaštvo i nasljednika politike nacionalnih podjela svoga oca. Jer samo je on, po vlastitom priznanju, imao izravan i neprikosnoven uticaj na sve pa i na one pogrešne političke odluke svoga oca.
Primjera takvih, za Bošnjake i Bosnu, pogubnih odluka je mnogo ali među njima treba izdvojiti one najpogubnije. Pregovaranje sa pobunjenicima, prihvat stranih dobrovoljaca, infiltriranje njihovih paradžemata u islamsku zajednicu, stvaranje paraobavještajnog sistema u službama sigurnosti, izdaja prava na reviziju i ratnu odštetu, pronevjera ratnih donacija za pomoć Bosni itd.
Zato Bakir Izetbegović, zajedno sa svojim vječitim savjetnikom Fikretom Muslimovićem, visokorangiranim agentom zločinačke kontraobavještajne službe KOS, snosi najveću odgovornost za radikalizaciju i teroriziranje Bošnjaka i Bosanaca.
Krv nevinih žrtava na njihovim je rukama!