Na današnji dan prije trideset i dvije godine, 9. novembra 1993. godine, srušen je Stari most u Mostaru – simbol grada na Neretvi i jedno od najprepoznatljivijih remek-djela osmanske arhitekture u ovom dijelu Evrope. Most je izgrađen u 16. stoljeću prema nacrtima arhitekte Mimara Hajrudina, učenika velikog mimara Sinana. Vjekovima je povezivao dvije obale Neretve i spajao ljude različitih vjera i kultura, postavši simbol zajedništva, ljepote i suživota. Njegov pad, izazvan granatiranjem od strane Hrvatskog vijeća obrane (HVO), zauvijek je promijenio sliku Mostara i ostavio dubok ožiljak u kolektivnom sjećanju građana Bosne i Hercegovine.
Rušenje Starog mosta započelo je krajem oktobra 1993. godine, kada su vojne snage HVO-a s okolnih brda Planinice i Stotine počele intenzivno granatirati stari dio grada. Najžešći napadi uslijedili su 8. i 9. novembra. Granate su padale na most, kao i na okolne objekte – kule Taru i Halebinku, koje su stoljećima služile kao statička potpora mostu. U razaranju je uništena i čuvena ulica Kujundžiluk, nekada centar mostarskih zanatlija, čiji su dućani i ateljei predstavljali srce starogradske čaršije. U 10 sati i 16 minuta, pod teškim udarima, Stari most je konačno popustio i srušio se u hladne vode Neretve. Taj trenutak zabilježen je kao jedan od najtragičnijih u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.
Tadašnji gradonačelnik Mostara, Safet Oručević, obratio se putem Radija Bosne i Hercegovine riječima koje su odjeknule širom svijeta: „Pucnji u Stari most bili su pucnji u dušu svakog Mostarca. Zločinci su srušili simbol grada, ali nisu mogli uništiti njegovu dušu.“ Te riječi i danas podsjećaju na to da je Stari most bio mnogo više od kamenog luka – on je bio simbol identiteta i otpora, dokaz da se Mostar uvijek iznova rađa iz pepela.
Obnova Starog mosta započela je deset godina kasnije, 2003. godine, zahvaljujući zajedničkim naporima međunarodne zajednice i lokalnih vlasti. Projekat su finansirali Turska, Hrvatska, Italija, Holandija, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj te Grad Mostar. Prvi kamen u novi luk ugradio je turski zvaničnik Bulent Arinç, dok su radove izveli turski inženjeri iz kompanije ER-BU. Rekonstrukcija je završena u julu 2004. godine, a svečano otvaranje održano je 23. jula iste godine. Samo godinu dana kasnije, Stari most i njegova stara jezgra uvršteni su na UNESCO-ovu listu svjetske baštine kao simbol kulturnog naslijeđa i pomirenja.
Danas, 32 godine nakon rušenja, Stari most ponovo stoji nad Neretvom, povezujući ljude kao i nekada. Njegov luk nije samo obnovljen kamen po kamen, već i duh grada koji je preživio rat, razaranje i podjele. Stari most ostaje trajni podsjetnik na snagu obnove, volju za životom i vječitu ljepotu Mostara – grada čije srce, poput njegovog mosta, nikada nije prestalo kucati.