Tokom rata u Bosni i Hercegovini, na današnji dan 1992. godine na lokalitetu Korićanske stijene na Vlašiću ubijena su 224 logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz Prijedora. Ovaj ratni zločin su počinili pripadnici Interventnog voda policije Republike Srpske. Zločin je izvršen uz izgovor “da ih vode na razmjenu”. Otpočeo je naredbom logorašima da se poredaju i kleknu nad ponor Korićanskih stijena i pucanjem u leđa, uz povik pripadnika policije da oni ovdje mijenjaju “mrtve za mrtve, i žive za žive”.
Presudama Haškog tribunala je utvrđeno da su policajci iz Prijedora, 21. augusta 1992. na Korićanskim stijenama na planini Vlašić ubili oko 200 muškaraca, kojima je bilo naređeno da izađu iz autobusa i kleknu na ivicu provalije.
Darko Mrđa, bivši pripadnik Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Prijedor, priznao je u Haškom tribunalu da je lično učestvovao u izvođenju, čuvanju, sprovođenju, strijeljanju i ubistvima više od 200 nenaoružanih muškaraca na Korićanskim stijenama.
Autobusi su prethodno, 21. augusta 1992., preuzeli zatočenike iz logora “Trnoplje”, a pridružila su im se i vozila u koja su se ukrcali ljudi u Tukovima. Međutim, zločin na Korićanskim stijenama je preživjelo 12 logoraša i istina o masakru se proširila.
Značajan broj tijela je ubrzo nakon organizovane likvidacije prebačen i zakopan na drugim mjestima, o čemu svjedoči i snimak Službe javne bezbjednosti Prijedor nastao 4. septembra 1992. godine.
Iako su neke posmrtne ostatke locirali stručnjaci 2003. godine zahvaljujući svjedočenjima preživjelih i priznanju Damira Ivankovića, sve do 2009. godine nije bilo poznato gdje se nalazi većina žrtava.
U augustu 2009. godine Institut za nestale osobe BiH (IMP) istražio je masovnu grobnicu na Korićanskim stijenama. Do kraja augusta 2009. iz duboke provalije ekshumirani su ostaci najmanje 60 osoba. Kako se pokazalo, neka su tijela spaljena, a neka su premještena kako bi se prikrili tragovi zločina.
U 2017. krenula je nova runda potraga na Korićanskim stijenama. Do oktobra iste godine, Institut za nestale osobe BiH potvrdio je ekshumaciju posmrtnih ostataka 137 osoba. Do 2019. identificirana je 181 žrtva. U blizini Prijedora 21. jula 2019. godine klanjana je dženaza i ukopani posmrtni ostaci 86 žrtava.
Promovisana knjiga “Korićanske stijene – kamena grobnica”
U Bošnjačkom institutu u Sarajevu održana je promocija knjige “Korićanske stijene – kamena grobnica” povodom 32. godišnjice zločina, autora Jasmina Medića, naučnog saradnika u Institutu za historiju Bosne i Hercegovine i Muje Begića, šefa područnog ureda Bihać Instituta za traženje nestalih Bosne i Hercegovine.
“Ovo je neka vrsta naše reakcije na to jer s obzirom na razmjere zločina u Prijedoru mora se više govoriti o tim zločinima. Ovo je jedan od najbolje dokumentovanih zločina u Bosni i Hercegovini, jer neposredno nakon počinjenog zločina imamo dokumente Prvog krajiškog korpusa vojske RS, Centra službe bezbjednosti Banja Luka, prijedorske policije gdje je na direktan ili indirektan način priznato počinjenje ovog zločina”, kazao je Medić.
Istakao je da su se u knjizi posebno fokusirali na političke prilike u Prijedoru u periodu 1990-1992, napade na dijelove opštine Prijedor, na logore, posebno logor Trnopolje, s obzirom da su oni koji ubijeni na Korićanskim stijenama izvedeni iz logora Trnopolje, i svjedočenja 12 osoba koje su priživjele zločin te ekshumacije.
Begić je kazao da je zločin na Korićanskim stijenama specifičan po mnogim elementima.
“Prije svega, specifičan je po načinu i mjestu ubijanja, po načinu i mjestu prikrivanja posmrtnih ostataka, po tome na koji način su vojni i politički vrh RS-a pokušali da prikriju taj zločin, specifičan je po odnosu prema žrtvama nakon što su žrtve ubijene, specifičan je da su nakon ubijanja žrtve, odnosno posmrtni ostaci, pljačkani od strane mještana srpske nacionalnosti koji su bili na tom lokalitetu, te da su posmrtni ostaci bili izloženi vremenskim nepogodama i djelovanju raznih životinja, i sve to to je nas motivisalo da napišemo ovu knjigu”, rekao je jedan od autora.
Autori su intenzivno na knjizi radili oko godinu i po. U knjizi su priložili i stavove pojedinaca koji su znali šta se desilo, a koji su u to vrijeme bili dio vojnog, političkog i policijskog vrha u Prijedoru ili Bosanskoj Krajini.