Juče su se lideri vladajuće koalicije na državnom nivou ponovo sastali kako bi „usaglasili stavove“ o zakonskim pitanjima koja navodno treba da otvore vrata Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu.
I dok su svi na sastanku izgledali prilično zadovoljni postignutim, teško je ne postaviti pitanje: je li ovo pravi napredak ili samo još jedna u nizu političkih simulacija koje BiH već dugo viđa?
Predsjednik SNSD-a, Milorad Dodik, je juče naglasio da su postigli dogovor oko Zakona o graničnoj službi, koji sada ide na odlučivanje, što, očigledno, predstavlja veliki korak ka evropskim integracijama – barem u teoriji. Međutim, iako je Zakon o zaštiti ličnih podataka ostao djelimično usaglašen, nije bilo pomaka u vezi sa Zakonom o sudu, koji je, kako Dodik kaže, odgođen zbog poznatih razlika. A poznate razlike, kad su u pitanju zakoni na državnom nivou, često znače beskrajne političke igre koje traju mnogo duže od onog što bi trebalo biti razumno.
Najveći problem, koji je izašao na površinu jučerašnjeg sastanka, jeste blokada procesa Plana rasta, zbog čega tri kantona pod kontrolom SDA i dalje koče pomake. Dodik i Čović, u svom poznatom stilu, objašnjavaju da će se sve riješiti zahvaljujući formulacijama koje će nakon razgovora sa Evropskom unijom sastaviti Borjana Krišto. Dok su oni spremni da čekaju još jedan papir iz Brisela, građani BiH svakodnevno čekaju rezultate koji su već duže nego što bi bilo fer na čekanju.
Dragan Čović je, očigledno u duhu optimizma, pozvao na hitnu sjednicu kako bi usvojili dva zakona i „otvorili vrata EU“. Ako je vjerovati njegovim riječima, BiH bi do kraja meseca mogla ući u EU, a da pritom neće biti jasno šta će se zapravo desiti s zakonskim okvirom kada se spuste sa visine političkih obećanja na zemlju.
Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, bio je zadovoljan što se, kako kaže, vraćaju na staru praksu da radne grupe rješavaju tehnička pitanja, dok će lideri stranaka rješavati ona pitanja koja „zapnu“. Naravno, već smo viđali kako ta „praktika“ izgleda u stvarnosti: sve se razmatra, a ništa se ne rješava, dok političke igre traju.
Dakle, jučerašnji sastanak, iako predstavljen kao uspješan, i dalje ostavlja mnogo neodgovorenih pitanja. Iako su lideri „usaglasili“ nekoliko zakona, sve to može izgledati kao samo još jedna politička predstava koja ne donosi konkretne rezultate.
Bez promjene stvarne političke volje, koja bi omogućila implementaciju dogovorenog, BiH će teško postići stvarne iskorake ka EU.
Dok političari slave još jedan „usaglašeni“ papir, ostaje pitanje: hoće li ovo zaista otvoriti vrata EU ili ćemo, kao i obično, ostati zaglavljeni u beskrajnom ciklusu političkih pregovora?