Pored toga što je bio vođa Željinih navijača, Dževad Begić Đilda ostat će zauvijek cijenjen i upamćen po hrabrosti i zalaganju koje je pokazivao za vrijeme agresije na BiH.
Živio je za Grbavicu, a upravo s Grbavice agresor je ispalio metak koji je Đildu odveo u vječni mir. On je u tom trenutku pokušavao pomoći ženi koja je bila ranjena nakon nekoliko ispaljenih hitaca na civile u naselju Pofalići.
Heroj juga i Armije
Dževad Begić se priključio Armiji Republike BiH odmah nakon prvog pucnja koji je odjeknuo Sarajevom 1992. godine. Živio je za Plave i navijao sa najiskrenijim žarom. Isto tako je vođen patriotizmom svim srcem branio Bosnu i Hercegovinu.
Čuvši jauke, Đilda je prišao ranjenicima i počeo pružati pomoć jednoj ženi. Nažalost, agresor je to kvarno iskoristio i jednim metkom okončao život 26-godišnjeg mladića koji je branio svoju domovinu.
Žal za Đildom ostaje vječna
Đilda je bio suprug i otac. Tog dana oca su izgubile četiri djevojčice, Meliha, Melisa, Mirnela i Dženitu, ali i njihova tada nerođena sestra. Peta curica rodila se ubrzo nakon Đildine smrti. Posthumno je dobio priznanje “Zlatni ljiljan”.
Izet Begić, Dževadov brat, poginuo je te iste godine također od snajpera. Ova dva heroja izuzetno su cijenjena među sarajevskom rajom pa je i nekadašnja ulica Livanjska, dobila naziv ulica Braće Begić, a nalazi se na Koševskom Brdu.
Oni koji su ga poznavali kažu da je njegova glavna rečenica kojom se vodio tokom agresije bila: “Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muški.”
Ipak, snajper srpskog agresora mu je presudio. Na zvaničnom Facebook profilu fudbalskog kluba Željezničar najavljeno je okupljanje kod spomenika u 19:00 sati. Delegati i navijači i ove godine su odali počast Željinoj legendi.
