Na današnji dan 1992. godine počela je Opsada Sarajeva, najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji, koja je trajala 1.425 dana — gotovo četiri godine.
Tokom agresije na Bosna i Hercegovina (1992–1995), Sarajevo je bilo pod neprestanim napadima. U prosjeku je na grad padalo čak 329 granata dnevno. Na okolnim brdima bilo je raspoređeno oko 120 minobacača i 250 tenkova tadašnje Jugoslovenska narodna armija, koji su kasnije prešli u ruke Vojska Republike Srpske.
Jedan od ciljeva bio je iscrpljivanje i demoralizacija stanovništva. Brutalan primjer tog terora bio je Masakr na Markalama u februaru 1994. godine, kada je granatiranje usmrtilo 68 civila na gradskoj tržnici.
Opsada je odnijela i prve žrtve već na samom početku. Na Most Vrbanja snajperskim hicima ubijene su Suada Dilberović i Olga Sučić — prve žrtve opsade Sarajeva.
Oko 350.000 građana bilo je svakodnevno izloženo granatiranju i snajperskoj vatri. Tokom opsade ubijen je 11.541 stanovnik Sarajeva, među kojima i 1.601 dijete.
Na grad je ispaljeno oko 50.000 tona artiljerijskih projektila. Civili su ginuli na ulicama, u redovima za vodu i hljeb, pa čak i u svojim domovima. Djeca su stradavala pokušavajući uhvatiti trenutak igre ili svježeg zraka nakon dugih dana provedenih u skloništima.
U presudama Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da su jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a namjerno gađale civile, provodeći kampanju terora s ciljem pritiska na vlasti u Sarajevu.
Opsada Sarajeva ostavila je dubok trag — osim ogromnih ljudskih gubitaka, oblikovala je živote preživjelih, probudivši prkos, izdržljivost i nevjerovatnu snagu da se preživi uprkos svakodnevnom strahu.