Josip Muselimović istaknuti je akademik, odvjetnik i književnik, sa dugogodišnjim iskustvom rada u odvjetništvu i pravosuđu naše zemlje. Počasni građanin Sarajeva u svojim kolumnama koje piše za Večernji list, na poseban način komentariše kako probleme u državi, tako i one u svijetu. U razgovoru za naš portal komentarisao je trenutnu situaciju u državi, rad pravosuđa, ali i razloge zbog kojih se dešavaju propusti u državnim sistemima.
Čitajući Vašu kolumnu, u tekstu “Naša je kriza duga i duboka iz nje se svašta može iznjedriti” posebno ste naglasili neizvjesnost s kojom živimo. Šta očekujete u budućnosti, hoće li se situacija stabilizovati?
“Napisao sam ono što sam u tom trenutku osjećao, ono što na koncu svi mi već dvije decenije na najintenzivnji način proživljavamo. Vrijeme kakvo jeste, turbulentno i neizvjesno, sve je pošlo kud ne treba. Samo Bog zna kuda plovi ovaj brod, u koju luku će pristati i u kojoj luci će naći smiraj. Sve oko nas se komplicira. Ne vidim ljude i ne vidim pokrete koji bi ovo mogli stabilizirati. Ovu zemlju, nikome krivu i nikome dužnu, izvesti na pučinu bez velikih potresa i turbulencija. Kao što sam i napisao sve je truhlo, na putu da se ucrva.”
Mnogo se govori o ugroženoj sigurnosnoj situaciji u BiH, s obzirom na broj nemilih događaja koji su se desili jedan za drugim. U kome Vi vidite krivca za ovu situaciju u kojoj se nalazimo?
“Svi smo mi svjedoci onoga što se događa. Razlog jeste i to što je zemlja podijeljena na način na koji jeste Bosna i Hercegovina u tom, za mene osobno, nesretnom Dejtonu. Istina ima i taj Dejton nekih zasluga i prednosti. Zaustavljena su ratna stradanja, ali postavlja se tu veliko pitanje. Dopušteno je da svako na svoj način tumači tok sporazuma, možda dobrog, a možda i kratkovidnog, jer je otvorio mogućnost podjela. Nešto se mora poduzeti da se ne bi dogodile još strašnije stvari.”
Šta biste rekli koja je uloga pravosuđa u svemu tome, kakav je općenito rad pravosudnog sistema?
“Dugo godina sam u odvjetništvu i pravosuđu, i već dvadeset i više godina upozoravam da je naš pravosudni sustav, možemo reći gospodarski nakalemljen. Ustrojen je na način na koji ne bi trebao biti ustrojen, na način koji ne odgovara našoj kulturnoj, društvenoj i pravosudnoj stvarnosti. Ušli smo u godine lutanja, izrodilo se svega i svačega.”
Kao jednog od krivaca za takvu situaciju, gospodin Muselimović je naveo broj današnjih državnih i privatnih fakulteta. “Za vrijeme mog studija bio je samo jedan pravni fakultet, a danas, ako se ne varam osam državnih fakulteta prava i čini mi se dvadesetak privatnih. Nije dobro kakav kadar proizlazi iz tolikog broja fakulteta.”
Dodao je i da nažalost ideje koje je imao, zajedno sa istomišljenicima, nisu prihvaćene. “Od rata sudjelujem u radu pravosudne komisije i zalagao sam se i ukazivao da neće biti dobro, da to sve skupa mora biti organizirano na drugi veličanstveniji način. Moj glas i glas ljudi koji razmišljaju na isti način ne dopire do stvarnosti. Imali smo izvrstan pravosudni sustav, znao se red, znalo se što je na Općinskom, Županijskom i na koncu Vrhovnom sudu. Podijeliti pravosudni sustav da u Federaciji postoji jedan Vrhovni sud, na drugom prostoru drugi Vrhovni sud. Nažalost, o tome sam govorio i na to ukazivao, ali nije bilo rezultata.”
Kao neko ko se dugi niz godina bavi radom na polju zaštite ljudskih prava i sloboda, mislite li da je danas u savremenom dobu evidentno naglašena neujednačenost između stanovništva kada je riječ o presudama?
“O tome sam govorio u jednoj kolumni, ljudi koji su osuđeni na višegodišnje kazne zatvora zapravo su preuzeli odgovornosti za neke druge skupine. S tog aspekta mi nije žao onoga sto su doživjeli, jer su svjesno zanijekali odgovornost nekih drugih ljudi bez kojih se ovo sve skupa ne bi moglo dogoditi. Kao što rekoh, mi smo svjedoci iz dana u dan stvari koje se ne bi smjele događati.”
Napomenuo je još jednom koliko je važna uloga pravosuđa, koje kod nas nažalost ne funkcioniše na ispravan način. “Danas pravosudni sustav djeluje na neujednačen način i način koji nije iskoordiniran. Pravosudni sustav je svetost u svakoj normalnoj državnoj zajednici. Zato ako se on naruši, ako se tu temelji poremete i ako svatko može govoriti svašta, a raditi ono što hoće, kao što je slučaj kod nas, stvari ne mogu nikako biti dobre.”
Za kraj razgovora, gospodin Muselimović je podsjetio koliko je važno biti human i pomagati drugima, te da će svaki plemenit gest uvijek biti prepoznat.
“Ja sam oduvijek bio sklon humanitarnim i kulturnim događanjima. Član sam Društva hrvatskih književnika i Društva pisaca Bosne i Hercegovine, kao i drugih kulturnih i humanitarnih institucija. Na koncu moj višegodišnji rad je nagrađen svim mogućim nagradama, tako je i po prvi put jednom odvjetniku dodijeljen status počasnog građanina jednog glavnog grada, naše divne BiH i niz drugih priznanja.”
