Komesarka za proširenje Evropske unije Marta Kos uputila je 17. aprila pismo liderima država Zapadnog Balkana u kojem upozorava na ozbiljan rizik gubitka finansijskih sredstava iz Plana rasta. Prema informacijama iz izvora bliskih Evropskoj uniji, zemlje regiona mogle bi ostati bez čak 750 miliona eura ukoliko ne ispune preuzete reformske obaveze u predviđenim rokovima. Ovo upozorenje dolazi u ključnom trenutku, kada se približavaju rokovi za evaluaciju napretka i kada je jasno da mnoge zemlje kasne s implementacijom dogovorenih mjera.
Plan rasta za Zapadni Balkan zamišljen je kao snažan finansijski i politički instrument kojim Evropska unija želi ubrzati integraciju regiona kroz konkretne reforme. Suština ovog mehanizma je jednostavna: sredstva se odobravaju i isplaćuju tek nakon što države ispune određene reforme definisane u njihovim reformskim agendama. Proces se prati kroz šestomjesečne revizije, tokom kojih se procjenjuje napredak i odlučuje o oslobađanju sredstava.
Svaka država ima jasno definisane rokove za realizaciju pojedinih reformi. Ukoliko ne ispuni obaveze na vrijeme, postoji dodatni rok od godinu dana – takozvani “grace period” – tokom kojeg može završiti započete aktivnosti i time ipak osigurati sredstva. Međutim, ukoliko ni tada ne dođe do realizacije, novac se trajno gubi i preusmjerava na druge projekte ili zemlje koje su bile uspješnije.
Specifična situacija Bosne i Hercegovine
Za razliku od ostalih zemalja regiona – Srbije, Crne Gore, Albanije, Sjeverne Makedonije i Kosova – Bosna i Hercegovina ima drugačiji vremenski okvir. Dok su ostale države svoje reformske agende dostavile na vrijeme i već u junu 2025. trebale započeti implementaciju prvih reformi, BiH je kasnila s tim procesom. Zbog toga je prva revizija za našu zemlju pomjerena na decembar 2025. godine, što znači da će ključni rokovi istjecati krajem 2026.
Uprkos tom pomjeranju, situacija u Bosni i Hercegovini je posebno zabrinjavajuća. Pred državom se nalazi više od 50 reformskih mjera čija ukupna vrijednost iznosi oko 373 miliona eura. Ukoliko se ove reforme ne pokrenu i ne realizuju do kraja godine, taj novac će biti nepovratno izgubljen. S obzirom na to da do sada gotovo ništa nije urađeno, a politička scena je dodatno opterećena izbornom godinom, realne su procjene da BiH neće uspjeti ispuniti potrebne uslove.
Problem nije samo u sporoj implementaciji reformi, već i u potpunom izostanku institucionalnog dogovora. Bosna i Hercegovina još uvijek nije uspjela ni da povuče prvu tranšu sredstava iz Plana rasta u iznosu od 63 miliona eura, iako je riječ o novcu koji dolazi bez posebnih uslova. Razlog za to leži u činjenici da domaći politički akteri nisu postigli dogovor o tome ko će biti nadležni koordinator za potpisivanje ugovora s Evropskom unijom.
Ovaj zastoj jasno pokazuje duboke političke podjele i nedostatak funkcionalnog mehanizma donošenja odluka na državnom nivou. Dok druge zemlje regiona koriste priliku da ubrzaju reforme i osiguraju finansijsku podršku, Bosna i Hercegovina ostaje zarobljena u unutrašnjim nesuglasicama.
Regionalne posljedice i poruka Evropske unije
Upozorenje koje je uputila Marta Kos ne odnosi se samo na Bosnu i Hercegovinu, već na cijeli region. Iako su druge zemlje bile ažurnije u dostavljanju svojih reformskih agendi, mnoge od njih sada se suočavaju s istekom “grace perioda” u junu ove godine. To znači da će sredstva za neispunjene reforme biti izgubljena već u narednim mjesecima.
Evropska unija ovim pristupom šalje jasnu poruku: finansijska podrška nije bezuslovna i zavisi isključivo od konkretnih rezultata. Plan rasta nije zamišljen kao klasična pomoć, već kao partnerstvo koje podrazumijeva odgovornost i ispunjavanje preuzetih obaveza.
Za Bosnu i Hercegovinu ovo upozorenje dolazi kao posljednji alarm. Ukoliko se hitno ne postigne politički dogovor i ne pokrenu reforme, zemlja rizikuje da izgubi stotine miliona eura koji su mogli biti iskorišteni za ekonomski razvoj, jačanje institucija i poboljšanje životnog standarda građana.
U konačnici, dok druge države regiona napreduju ka Evropskoj uniji koristeći dostupne fondove, Bosna i Hercegovina se suočava s opasnošću da ostane na margini. Vrijeme za djelovanje je ograničeno, a posljedice nečinjenja mogle bi biti dugoročne i teško nadoknadive.