Godinama se prebacuje odgovornost, a građani strahuju pri svakom jačem vjetru
Nakon posljednjeg nevremena koje je pogodilo Sarajevo, ponovo je otvoreno pitanje sigurnosti građana u parkovima, drvoredima i drugim javnim površinama. Pad više stabala, među kojima i ono na Grbavici koje je iznutra bilo potpuno istruhlo, pokazao je da problem nije nastao jučer, nego da predstavlja višedecenijski propust institucija koje upravljaju gradskim zelenilom.
Posebno zabrinjava činjenica da je srušeno stablo spolja izgledalo zdravo i vitalno, dok je njegova unutrašnjost bila potpuno truhla. Takva stabla predstavljaju svojevrsne „tempirane bombe“ koje svakodnevno ugrožavaju živote građana.
Prema informacijama KJKP Park, ovo preduzeće održava manje od polovine ukupnih zelenih površina u Kantonu Sarajevo i nema zakonsku nadležnost da samostalno odlučuje o uklanjanju stabala. Odluke donose nadležne općinske službe putem stručnih komisija i upravnih rješenja, dok je Park uglavnom izvođač radova.
Upravo tu počinje problem. Ako Park nije nadležan za sistemski nadzor zdravstvenog stanja stabala, postavlja se pitanje ko jeste. Građane ne zanimaju administrativna prebacivanja odgovornosti između javnih preduzeća, općina i kantonalnih institucija. Građane zanima ko je odgovoran da opasna stabla budu evidentirana, pregledana i uklonjena prije nego nekoga usmrte.
Političku odgovornost za stanje javnih površina u Sarajevu godinama nose gradske i općinske vlasti. Posebna pitanja danas se postavljaju bivšoj gradonačelnici Sarajeva Benjamina Karić, koja je tokom svog mandata često isticala projekte uređenja gradskih površina, parkova i šetnica. Ako se danas pokazuje da ne postoji jedinstveni digitalni katastar urbanog drveća, sistemska dijagnostika i redovni monitoring zdravstvenog stanja stabala, opravdano je pitati zašto takvi projekti nisu bili prioritet.
Jednako tako, odgovornost snose i načelnici sarajevskih općina, od kojih većina dolazi iz stranaka takozvane „Trojke“. Upravo općinske službe, prema postojećem sistemu, formiraju komisije i donose rješenja o uklanjanju opasnih stabala. Ako se nakon svake oluje otkrije novo trulo stablo, očigledno je da postojeći model nadzora ne funkcioniše dovoljno efikasno.
Stručnjaci već godinama upozoravaju da vizuelni pregled nije dovoljan za procjenu stabilnosti urbanog drveća. Savremene metode, poput rezistografa i akustične tomografije, mogu otkriti unutrašnju trulež prije nego što dođe do katastrofe. Upravo takve tehnologije koriste razvijeni evropski gradovi kako bi rizik sveli na minimum.
Sarajevu je potreban jedinstven sistem upravljanja urbanim zelenilom. To podrazumijeva GIS katastar svakog stabla, digitalni zdravstveni karton, periodične preglede licenciranih arborista i javno dostupne podatke o stanju zelenog fonda. Takav sistem omogućio bi pravovremeno otkrivanje opasnih stabala i zaštitu građana.
Dok se nadležni bave administrativnim tumačenjima svojih ovlaštenja, građani Sarajeva pri svakom jačem nevremenu gledaju prema krošnjama sa istim pitanjem: koliko još trulih stabala čeka da padne i ko će snositi odgovornost kada sljedeći put posljedice budu tragične?
Jer kada stablo ubije čovjeka, više nije riječ o komunalnom problemu. To postaje pitanje odgovornosti institucija koje su bile dužne da opasnost prepoznaju i spriječe na vrijeme.
