Najavljena blokada lanaca snabdijevanja od strane Konzorcija logistike Bosne i Hercegovine otvara važno pitanje – odnos države, institucija Evropske unije i transportnog sektora, koji je u praksi jedan od ključnih stubova privrede. Kada se pogleda širi kontekst, jasno je da se radi o mnogo više od pukog nezadovoljstva vozača kamiona; radi se o višegodišnjem nakupljanju frustracija zbog ignorisanja realnih problema, birokratskog labirinta i osjećaja da je domaća radna snaga stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na kolege iz Evropske unije.
Vozači i prijevoznici iz Bosne i Hercegovine iznijeli su zahtjeve koji na prvi pogled djeluju sasvim logično i opravdano. Na primjer, pitanje trajanja boravka u šengenskom prostoru nije samo tehničko nego duboko ekonomsko pitanje – ako vozač ne može raditi dovoljno dugo, to znači i smanjene isporuke, skuplje operativne troškove i na kraju – slabiju konkurentnost bh. kompanija. Uz to, višesatna čekanja na granicama, spora carinska i inspekcijska procedura, dodatno usporavaju trgovinu i dovode do gubitaka koji se ne mjere samo u novcu, nego i u povjerenju kupaca i poslovnih partnera.
Posebno je važno naglasiti da se iza ovih zahtjeva krije sudbina 47 hiljada radnika, koji su, kako i sami ističu, krvotok privrede. Transport povezuje proizvodnju, trgovinu, izvoz i svakodnevni život građana. Kada se taj krvotok uspori ili blokira, posljedice osjeća cijelo društvo – od poljoprivrednika i industrijskih proizvođača, do trgovina i potrošača. Zato blokada lanaca snabdijevanja nije samo pritisak na vlast, nego i ozbiljan test otpornosti bh. ekonomije.
Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, na čelu sa Edinom Fortom, tvrdi da radi u okviru svojih nadležnosti, no činjenica je da prijevoznici nisu zadovoljni dinamikom promjena. Čini se da je ključni problem nedostatak koordinacije među domaćim institucijama, ali i nedovoljno glasno i odlučno zastupanje interesa bh. prijevoznika pred Evropskom unijom. Kada ministri iz Republike Srpske kažu da Forto nema hrabrosti da od EU traži olakšice, to ne treba shvatiti samo kao političku poruku, već kao signal dubokog institucionalnog raskola.
Najavljena akcija može brzo pokazati koliko je država spremna da ozbiljno shvati sektor logistike. Ako blokada potraje, nestašice i poremećaji u lancima opskrbe postaće realnost. Time se ne ugrožavaju samo ekonomski tokovi, nego i međunarodni ugled Bosne i Hercegovine, koja se već decenijama predstavlja kao zemlja kandidat za EU integracije, ali uporno zapinje na rješavanju praktičnih pitanja.
Ova situacija je jasna poruka da su prijevoznici spremni koristiti najradikalniji oblik pritiska – blokadu – jer se osjećaju ignorisano i marginalizirano. Njihovi zahtjevi, iako zahtjevni, nisu nerealni, već se odnose na osnovne uslove rada i fer tretman. Ukoliko država ne pokaže spremnost za dijalog i konkretne poteze, postoji realna opasnost da privreda osjeti teške posljedice. A kada stane transport, staje i društvo.