Državna vlast Hrvatske, predvođena HDZ-om, potpuno je stala iza i promovirala koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu, na kojem je pola miliona ljudi, simbolično obučeno u crne majice, salutiralo, uzvikivalo i veličalo pozdrav „Za dom spremni“ – jedan od prvih simbola povezanih s ustaškim režimom paradržave iz Drugog svjetskog rata, Nezavisne Države Hrvatske (NDH).
Najviši zvaničnici Vlade Hrvatske bili su prisutni na Thompsonovom koncertu održanom na zagrebačkom hipodromu. Premijer Andrej Plenković čak je bio prisutan i na generalnoj probi, a koncert su pohodili i predsjednik Sabora Goran Jandroković, ministar policije Davor Božinović i drugi. Zbog toga ovaj nastup nije bio samo muzički, već i izrazito politički događaj.
Dok se hrvatska politika svijetu predstavlja kao antifašistički blok koji se ogradilo od Jasenovca – mjesta sabirnog centra, logora i mučilišta za hiljade Jevreja, Srba, Roma, Bošnjaka, Hrvata i drugih – istovremeno tapšu po ramenu čovjeka koji javnosti u Hrvatskoj prodaje priču o domoljublju i vjeri, a ispod koje se krije ustaški revizionizam.
Iako se pitamo kako je moguće da se u današnjoj evropskoj državi, članici Evropske unije, njeguje i veliča takva ideologija, odgovor je jasan: Thompson je postao mainstream, snažniji čak i od vlasti koja mu se priklanja i na krilima isprane priče o patriotizmu čuvaju svoju poziciju – pa makar to značilo i podignutu desnicu, fašistički pozdrav, uzvike „Za dom spremni“ i ikonografiju koja veliča ustaške jedinice poput Crne legije i drugih.
Ministar policije Davor Božinović izjavio je nakon koncerta: „Ovo je bilo slavlje zajedništva, ljubavi prema domovini i vrijednostima koje nas povezuju. Bez podjela i s jasnom porukom, Hrvatska je demokratska, evropska i organizirana zemlja u kojoj svako ima pravo na svoju glazbu.“
Međutim, banalizirajući poruku ministra može se zaključiti da je Hrvatska zaista širokih pogleda – svako ima pravo na svoju muziku, pa čak i onu koja promoviše fašističke ideologije. Zanimljivo je da Brisel šuti i Hrvatskoj neće zamjeriti ni podignutu desnicu ni uzvik „Za dom spremni“, jer vjeruju kada kažu da se oni zapravo ne osvrću na Drugi svjetski rat, Antu Pavelića i NDH, već na Domovinski rat iz 1990-ih. A činjenica da su dominirale majice i simboli koji direktno promoviraju NDH, očito je nešto drugo.
Da se hrvatska politika prilagođava vlastitim interesima, vidi se i u njihovom stavu prema patnjama stanovnika Gaze, gdje su uvijek stali na stranu Izraela. Odbijaju podržati bilo koju UN-ovu rezoluciju koja kritikuje Izrael, opravdavajući svaku akciju režima Benjamina Netanyahua u Gazi.
Te površne note Thompsonovog „domoljublja“ Hrvatska vješto koristi u Evropi i regiji, nastupajući sa moralne visine. Neće priznati svoje zločine u BiH, ali će tražiti aplauz zbog uloge u, kako tvrde, zaustavljanju srpskog agresora u Krajini. Vlada Hrvatske stalno ponavlja da su najveći prijatelji BiH i njeni najglasniji zagovornici na putu ka EU, dok istovremeno održavaju bliske odnose sa Miloradom Dodikom, koji otvoreno napada državne institucije. U svim tim procesima hrvatska politika sebe predstavlja kao moralno superiornu.
I činjenicu da vlast Hrvatske stoji iza Thompsonove ikonografije, kao i licemjerje u odnosu prema BiH, nastojat će sakriti, primjerice, kada premijer Plenković posjeti Potočare na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici. Sjajna strategija za one koji ne gledaju dublje, prenosi Klix.