Vijest da je slovenačka vlada razmatrala zabranu ulaska u zemlju Miloradu Dodiku i Benjaminu Netanjahuu otvara nekoliko slojeva političkog i simboličkog značenja. Radi se o potezu koji prevazilazi granice unutrašnje politike Slovenije i direktno se upisuje u širu evropsku i globalnu debatu o odgovornosti političkih lidera.
Dodik između presude i političke funkcije
Za Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a i predsjednika Republike Srpske prema domaćoj percepciji, a pravno lišenog mandata presudom Suda BiH, ovakav potez znači dodatnu međunarodnu izolaciju. Sama činjenica da jedna članica EU na dnevni red stavlja zabranu njegovog ulaska, zajedno s članovima porodice, signalizira kako se njegovo djelovanje ne posmatra samo kao unutrašnja stvar BiH. Time se šalje poruka da pravosnažne presude i ignorisanje institucija države ne mogu ostati bez odjeka.
Netanyahu u istom paketu
Još je zanimljivije što se u istom dokumentu pominje i izraelski premijer Benjamin Netanyahu. Razlozi su naravno drugačiji – vezani za rat u Gazi i optužbe o kršenju međunarodnog humanitarnog prava. Ali sama činjenica da se Dodik našao u istoj rečenici s Netanyahuuom otvara prostor za tumačenja. U slovenačkoj javnosti to ima snažan simbolički naboj: jedan regionalni lider koji negira presude domaćih sudova i jedan svjetski lider čije su odluke predmet međunarodnih istraga.
Poruka Ljubljane i evropski kontekst
Materijal je pripremilo Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova pod vodstvom Tanje Fajon, a njegovo uvrštavanje ne bi bilo moguće bez podrške premijera Roberta Goloba. To jasno pokazuje da nije riječ o birokratskoj formalnosti, već o politički usklađenom stavu vrha slovenske vlasti. U vremenu kada EU pokazuje sve više zabrinutosti zbog stanja u BiH, potez Slovenije može biti shvaćen kao uvod u širu raspravu o tome na koji način sankcionisati lidere koji potkopavaju institucije i stabilnost regiona.
Šta ovo znači za BiH?
Za građane BiH, ovo može biti dvostruka poruka. S jedne strane, potvrda da međunarodna zajednica ipak prati dešavanja i da postoje mehanizmi pritiska. S druge, podsjetnik da domaće institucije ostaju nemoćne pred političarima koji ih otvoreno osporavaju. Ako presuda Suda BiH nije dovoljna da spriječi Dodika da se predstavlja kao predsjednik, možda će zabrane ulaska i diplomatska izolacija imati veći efekat.