Ova godina bi se mogla pokazati jednom od najkritičnijih u tehnološkoj historiji. Umjetna inteligencija više nije ni obećanje ni nejasna prijetnja budućnosti – ona je već tu, preoblikuje ekonomije, mijenja geopolitičku ravnotežu i utiče na izbore, medijski prostor i sigurnosne politike. Istovremeno otvara i duboka pitanja o granicama ljudske kontrole i odgovornosti.

Vlade, tehnološki divovi i vodeći svjetski istraživači nalaze se u svojevrsnom sudaru oko toga kako regulisati tehnologiju koja napreduje brže od političkih institucija. U centru rasprave su ključna pitanja: koja pravila postaviti, ko će ih provoditi, koga treba zaštititi, a kome dati moć da certificira ili ograniči razvoj najnaprednijih modela umjetne inteligencije.

Evropa, SAD i Kina – tri filozofije regulacije

Evropa: Sveobuhvatan okvir i strah od gubitka inovacija

Evropska unija je prva regija u svijetu koja je odlučila da umjetnoj inteligenciji treba sveobuhvatan institucionalni okvir. Zakon o AI uvodi kategorizaciju rizika – neprihvatljiv, visok, ograničen i nizak – s ciljem da zaštiti građane i osnovna prava, te spriječi zloupotrebe u ključnim sektorima poput zdravstva, pravosuđa i obrazovanja.

No, upravo u detaljima nastaje otpor. Evropska filozofija kaže: AI ne može biti prepušten tržištu, mora djelovati u sigurnom okruženju. Međutim, kompanije tvrde da previše regulacije guši inovacije. EU želi postati globalni regulatorni model, ali se suočava s problemom – nema vlastitih tehnoloških giganata koji bi mogli nositi teret implementacije na svjetskom nivou.

Mala i srednja preduzeća brinu zbog troškova usklađivanja, dok organizacije za tehnološka prava upozoravaju da zakon čak ni nije dovoljno strog kada su u pitanju najmoćniji sistemi, tzv. granični modeli.

Sjedinjene Države: „Inovacije prije svega“

SAD nemaju jedinstven zakon o umjetnoj inteligenciji. Umjesto toga, regulacija se kreira kroz:

• izvršne uredbe predsjednika,
• smjernice za federalne agencije,
• zakone na nivou pojedinačnih država,
• kontrolu izvoza naprednih čipova i tehnologije.

Američka filozofija je jasna: ne gušiti inovacije. Vlada želi kompanijama dati prostor za rast, a najveći utjecaj dolazi iz nastojanja Washingtona da ograniči tehnološko jačanje Kine kontrolom strateških komponenti.

Administracija predsjednika Donalda Trumpa razmatra i pritisak na savezne države kako bi se spriječila fragmentirana, preoštra lokalna regulacija.

Kina: Brzina, kontrola i državna moć

Kina je usvojila jedne od najstrožijih i najbržih AI regulacija. Od 2022. ima:

• propise o algoritmima,
• pravila za deepfake sadržaje,
• sistem državnog licenciranja AI modela.

Kineski pristup temelji se na državnom nadzoru: umjetna inteligencija je strateška infrastruktura, i kao takva mora biti usklađena s interesima države. Iako omogućava brzo uvođenje tehnologije, model je kritikovan zbog netransparentnosti i izostanka nezavisnog nadzora.

Šta kažu vodeći naučnici?

Najistaknutiji istraživači umjetne inteligencije oglašavaju uzbunu i traže globalne mjere.

Yoshua Bengio, jedan od “kumova AI”, zalaže se za strogu regulaciju graničnih modela. Predlaže:

• nezavisno testiranje sigurnosti,
• potpunu transparentnost podataka o obuci,
• međunarodnu koordinaciju nalik nuklearnoj regulaciji.

Geoffrey Hinton, koji je napustio Google kako bi slobodnije govorio, upozorava da veliki modeli pokazuju nepredvidiva ponašanja. Zalaže se za:

• međunarodnu saradnju,
• ograničavanje autonomije sistema,
• postepen prelazak na sigurnije arhitekture.

Stuart Russell smatra da je osnovna greška u dizajnu to što se AI sistemi stvaraju da maksimiziraju unaprijed zadani cilj. Predlaže potpuno novu paradigmu: sisteme koji nisu sigurni u svoje ciljeve, kako bi ljudi mogli zadržati kontrolu.

Timnit Gebru naglašava da rasprava ne može biti samo tehnička – mora obuhvatiti pitanja pravednosti, pristranosti, diskriminacije i društvenih nejednakosti.