Pronaći mezar Husein-kapetana Gradaščevića u Istanbulu nije jednostavan zadatak. Iako je bilo poznato da je ukopan u haremu Eyüpsultan džamije, tek je nedavno precizno utvrđena tačna lokacija njegovog mezara. Eyüpsultan je jedno od najposjećenijih mjesta u Istanbulu, a kroz njegove uske ulice svakodnevno prolaze hiljade ljudi – mještana, hodočasnika i turista iz cijelog svijeta. U toj vrevi povremeno se čuje i bosanski: „Gdje je mezar Husein-kapetana?“
Uz visoki kameni zid harema, gusto poredani nišani nose tragove vremena. Njihovi tarihi izblijedjeli su pod utjecajem vjetra i kiše, pa je među desetinama sivkastih kamenova teško uočiti baš onaj koji pripada Zmaju od Bosne. Čak i uz fotografiju koju je objavio istraživač dr. Emir Demir, nije jednostavno prepoznati konture nišana. Većina prolaznika, uključujući i lokalce, na upite samo odmahne glavom, sve dok se ne pojavi neko ko zna da uputi posjetioce prema mjestu do kojeg se prilazi s gornje strane, ulicom koja vodi prema pogledom poznatom vidikovcu Pierre Loti.
Na uskom platou iznad potpornog zida tog dana se okupilo i nekoliko posjetilaca iz Bosne i Hercegovine. Među njima je Mahdet-Salko Sulejmen iz Modriče, koji kaže da mu je upravo posjeta mezaru bila jedan od glavnih razloga dolaska u Istanbul. Za njega, kao i mnoge druge, pronalazak mezara otvara pitanje mogućeg povratka posmrtnih ostataka u Gradačac. „To priželjkuju mnogi ljudi iz našeg kraja. Uz kulu bi se moglo napraviti spomen-obilježje. Husein-kapetana doživljavamo kao simbol otpora i borbe za autonomiju Bosne. Zato je važno da ovo mjesto bude obilježeno, da postoje putokazi. Mnogi Bosanci dolaze u Istanbul i vjerujem da bi svi željeli vidjeti njegov mezar“, kaže on.
Pored mezara stoji i Mustafa Mustajbegović, također iz Modriče. Podsjeća da je Husein-kapetanova buna jedan od najvažnijih dokaza političke zrelosti i težnje Bosanaca za samoupravu. „Možda bi historija bila drugačija da je buna uspjela. Možda bi i današnja Bosna i Hercegovina izgledala drugačije, a mnoga neslaganja koja danas vidimo ne bi ni postojala“, kaže Mustajbegović. Ističe da o eventualnom prenosu posmrtnih ostataka treba odlučivati na državnom nivou, ali naglašava da je za obične ljude najvažnije da znaju gdje se nalazi mezar i da mu mogu odati počast.
Historijski pogled
Dok posjetioci razmišljaju o simbolici mjesta, stručnjaci podsjećaju na širi historijski kontekst. Direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu, dr. Aladin Husić, navodi da je ključni trenutak koji je oblikovao političke prilike bio ustupak šest nahija Kneževini Srbiji. To je, kaže on, potaklo bosanske prvake da se okrenu jedinstvu i zaštiti vlastitih interesa. „Umjesto oslanjanja na sultana, domaći prvaci odlučili su sami brinuti o Bosni. Reakcije Porte bile su represivne, a istovremeno se popuštalo Srbiji. To je bilo okidač za pokret koji je predvodio mladi Husein-kapetan, tada 28-godišnjak“, objašnjava Husić.
Pokret je imao široku podršku stanovništva, bez obzira na konfesiju, a njegov osnovni cilj bio je zaštita interesa „zemlje Bosne“. Nakon pobjede na Kosovu 1831. godine i izbora Husein-kapetana za valiju na saboru u Sarajevu, Bosna je faktički proglasila autonomiju, uz formalno priznavanje sultanove vlasti. Autonomija je trajala kratko: već 1832. godine pokret je ugušen uz pomoć bosanskih protivnika autonomije, a Husein-kapetan je odveden u Istanbul, gdje mu nije dozvoljen povratak.
Identifikacija mezara
Historičar dr. Emir Demir odigrao je ključnu ulogu u identifikaciji mezara. Njegova istraživanja obuhvatila su arhive u Bosni i Hercegovini i Turskoj, posebno Osmanski arhiv u Istanbulu. Prva prekretnica bilo je čitanje tariha sa stare fotografije koju je 1935. objavio Hamdija Kreševljaković. Na tarihu se jasno navodi ime Husein-bega Gradaščevića, datum smrti i mjesto porijekla. Komparativna analiza fotografije i trenutnog stanja mezarluka potvrdila je autentičnost nišana, što su verificirali i drugi stručnjaci.
Simbolička vrijednost
Otkriće mezara ima duboko simboličko značenje. Mjesto postaje nova tačka okupljanja Bosanaca u Istanbulu, prostor sjećanja na borbu za političku autonomiju i izraz poštovanja prema jednom od najznačajnijih likova bosanske historije. Iako postoje inicijative za prenos posmrtnih ostataka, Demir naglašava da je prvi korak zaštita mezara na sadašnjoj lokaciji i njegovo adekvatno obilježavanje, kako bi ostao trajno očuvan.