U selu Bajramovići, koje pripada mjesnoj zajednici Vijogor i nalazi se sedam kilometara od Srebrenice, okružena gustim šumama, živi sama srebrenička majka Ferida Jusić. Ni napuštene komšijske kuće, ni osama, ni hladne zime nisu je natjerale da napusti svoj dom.
U julu 1995. godine, pripadnici Vojske RS ubili su joj muža Džemala i sinove Dževada, koji je imao 23 godine, i dvadesetogodišnjeg Vahida. Jedino se spasio treći sin, Fuad. Uprkos svemu, Ferida se vratila u svoje Bajramoviće.
“Fuad je stigao nakon tri mjeseca provedenih u šumi. Rekao mi je: ‘Mama, rođendan mi više nije dan kada sam rođen, nego dan kad sam prešao na slobodnu teritoriju – 22. oktobar.’ Nikome ne bih poželjela ono što smo mi prošli i što i danas proživljavamo. To je život između smrti i života. Svaki dan boli jednako – samo što sam naučila da živim s tom boli”, priča Ferida za Raport.
Vrt kao utočište od boli
Kaže da se nigdje ne osjeća bolje nego u svom selu.
“Ne bih otišla nigdje, iako sam sama. Sve me ovdje podsjeća na moju djecu. Samo ako nas ponovo protjeraju, otići ću”, kaže Ferida dok pokazuje svoj vrt – mjesto u kojem, kako kaže, nalazi mir.
“Rad u vrtu mi pomaže da ublažim bol. Sin Fuad živi u Ilijašu, a kćerka u Živinicama, i kad god mogu, dođu da me obiđu. A ja rijetko napuštam Srebrenicu.”
Do grada često ide pješke, nekad je neko preveze, a ponekad plati taksi.
“Snalazim se kako znam i umijem. Nekad me neko namjenski dođe prevesti – ima dobrih ljudi”, kaže Ferida.
Sjećanje i bol bez pravde
Svaki jedanaesti u mjesecu prisustvuje komemoraciji genocida u Memorijalnom centru Potočari.
“Kad nas ima više, lakše je nositi se s bolom. Ali narod se ne vraća. Sve manje nas ostaje. Cijeli dan sama sam sa svojim mislima, i da nije posla u polju, vjerovatno bih poludjela”, govori ona.
Oni koji su činili zločine, kako kaže, i dalje su na slobodi.
“Nema pravde za nas majke. Svakodnevno nekoga oslobode. A ko je onda pobio toliku nejač? Ubice slobodno hodaju, žive, rade, odlučuju o našim životima, dok mnoge od nas još uvijek traže kosti svojih sinova.”
Ferida još nije pronašla posmrtne ostatke muža Džemala.
“Svi su preko šume pokušavali doći do Tuzle, da se spase. Ubili su ih. Vahida su strijeljali u hambaru u Kravici – glava mu je pronađena u Blječevi, koljeno u Glogovoj. Ukopala sam ga 2014. godine. Dževadove kosti – tek nekoliko – nađene su na jednom brdu kod Zvornika. Ukopan je 2013.”, govori Ferida.
Mnoge srebreničke majke preminule su ne dočekavši da pronađu i ukopaju posmrtne ostatke svoje djece, prenosi Raport.