Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, gostovao je u emisiji “Mreža” gdje je govorio o različitim temama, uključujući državnu koaliciju, tendere, kumovske veze, federalnu vlast, te bh. političku scenu, prenosi avaz.ba.
Kada nešto Amerika hoće ona će to i završiti. Pitanje Južne interkonekcije po cijenu bolnih kompromisa HDZ treba riješiti, a Trojka ako je pametna o ovom pitanju vrlo dobro zna ko nam je planetarni partner, kaže u intervjuu za Mrežu Fahrudin Radončić predsjednik SBB-a.
Hoće li zakon o Južnoj interkonekciji biti usvojen do kraja ovog mjeseca?
– Iskreno se nadam da hoće. Vidimo svi da su tu velike turbulencije, da se HDZ ponaša dosta ultimativno, ali s druge strane vidimo i angažovanje Vlade SAD-a, koje će vjerojatno biti još ultimativnije, i očekujem da će se na Vladi Federacije – jer to je njena odgovornost – naći razum, jer se zaista radi o strateškom interesu i Bosne i Hercegovine i našeg ključnog saveznika SAD.
Da li bi mogao gospodin Čović sa svoje anđeoske bijele liste, ukoliko ne pristane na zahtjeve Amerikanaca, doći na američku crnu listu?
– Da li će doći ili neće doći isključivo zavisi od Vlade SAD i gospodina Čovića. Mi smo tu posmatrači i naš najbolji interes je, kao BiH, kao Federacije, kao Bošnjaka i Hrvata, da se to pitanje napokon skine s dnevnog reda.
Kako Vi gledate na ove rotirajuće koalicione sastanke gdje je malo toga urađeno kada je u pitanju Reformska agenda, a pogotovo Plan rasta BiH na njenom putu ka EU?
– Morate i u politici i u životu imati malo analitike. Mislim da je Trojka, da se neko ne naljuti na mene, bez nekog ozbiljnog iskustva na državnom nivou vlasti, govorim o ministrima u Vijeću ministara, pa i pojedinim liderima stranaka – lako je zamišljala da će se stvari popraviti samim tim što je, eto, ispala SDA ili SBB prije toga jer smo se mi sami povukli, e sad mi dolazimo, mi smo spasioci, mi smo ljepotani, nas u svako gleda zaljubljeno, mi ćemo to sa lakoćom rješavati. I oni su se sada sudarili sa realnošću koja je gruba, politika je teška disciplina, prljava disciplina, na nivou države igraju se veoma ozbiljne utakmice, nema veze da li su to međuentitetske ili međunacionalne, i Trojka dolazi do jednog otrežnjenja da su to veoma, veoma komplicirana pitanja koje je teško rješavati običnim šarmom. Treba mnogo znanja, mnogo smisla za strategiju, mnogo smisla za taktiku, mnogo smisla za kompromis, ali ne samo bošnjački, nego i srpski i hrvatski, da bi se nešto rješavalo u Vijeću ministara.
Ali ne vidimo mi tog velikog kompromisa.
– Zato rezultata nema. Vijeće ministara radi veoma, veoma loše kada je u pitanju naš put ka EU, a to je nama strateški interes. Mislim da Vijeće ministara je odraz, ne ljudi koji sjede u Vijeću ministara, nego odnosa između političkih stranaka i njihovih lidera.
Opet probijamo te rokove koje nam je Evropa dala. Šta to govori o vladajućoj koaliciji?
– Vladajuća koalicija je davala neke neozbiljne izjave. U smislu – mi smo šampioni evropskih integracija. Pa, nemojte da varamo narod. Mi smo prvi, ali odozdo prema gore, po ispunjavanju uslova koje nam je dala Evropska unija, i to sada vidimo da nas čeka milijarda, da mi nismo u stanju taj minimum minimuma da ispunimo. Očekujem da će se tu u finalu utakmice dogoditi u korist BiH, da ćemo ispuniti taj minimum – jer Evropska unija je u tom smislu vrlo široka, dajte nam minimum, dobit ćete maksimum.
Ko će na Mapi puta, kada govorimo o Ustavnom sudu BiH, popustiti?
– Mi ne smijemo pristati na taj dio javnog života gdje se ljudi iz Trojke proglašavaju izdajnicima. Ja sam apsolutno siguran, i vidim iz njihovih postupaka, da Trojka nikada neće pristati, kao što neće pristati niko iz bošnjačkog političkog faktora, a ja se nadam ni iz hrvatskog, na jedno ukidanje Ustavnog suda BiH kao početak ukidanja BiH. To što SNSD traži da odu strane sudije, to je za nas neprihvatljivo. Treba ići formalnim slijedom poteza, popuniti nedostajuće suce, ovo ostaviti da bude jedan proces koji će, ipak, rezultirati time da ljudi iz Republike Srpske shvate da Ustavni sud mora imati kompetencije nad cijelom BiH i tu nema kompromisa.
Je li BiH postala tender-država?
Ja sam se zaista trudio i mislim da je to dobro i ljekovito za demokratsko izlječenje jednog društva da SDA ode u poziciju, a da u Predsjedništvu dobijemo neku novu ličnost. Zalagali smo se za promjene. Zašto? Da nemamo to nasljeđivanje vlasti. Mi smo imali predsjednika vladajuće stranke čija je supruga bila direktor. I to je bilo nešto čemu je neka demokratska javnost jednostavno ili pružila otpor ili nije odobravala. Dolaskom Trojke, očekivao sam da će oni ponuditi novu politiku, da će ponuditi nove principe, da će se zalagati za društvo jednake šanse. Ali, vi imate činjenice koje su jako ružne. Ja sam predsjedavajući Doma naroda, a moj sin je predsjednik Skupštine Grada Sarajevo. Ja sam tamo neki ministar, a moja dva sina su to i to. Imate takvih primjera koliko god hoćete. Pa, u čemu onda razlika? Ovo je još gore. Kada su tenderi u pitanju i ta vrsta neravnopravne tržišne utakmice, mislim da niko od nas nema pravo da tu bilo šta prejudicira. Osim da očekuje od nadležnih državnih organa da rade svoj posao. Jer, nećemo mi ovako daleko stići – ako se iz jedne velike stranke, kao što je SDA, prave male stranke, sa navikama koje su već tamo postojeće. Mi moramo jednostavno, kao društvo, ukinuti taj nepotizam, te rodbinske veze, zapošljavanje u javnim institucijama, u agencijama, pogotovo na javnim funkcijama, svojih članova porodica ili prijatelja. I u tom smislu mislim da je Trojka apsolutno razočarala građane.
Sve ono što se govorilo da je mana prošloj vlasti, ovoj sad postaje praksa.
Izbori će brzo. Trojka je godinu dana rušila gospođu Sebiju Izetbegović sa mjesta šefice Kliničkog centra. I neka je. Niko nije bogomdan za određenu poziciju. A onda pokazuje još veću nesposobnost da za godinu dana nisu u stanju da imenuju njenog nasljednika. Godinu dana ta sapunica traje. To govori da ono što se obećavalo da će biti super brza, efikasna rješenja… Ne vidim kad će se ta sapunica završiti.
Koliko je jaka Trojka? Koliko su jedinstveni?
– Ja se ne bih bavio njihovim međusobnim odnosima, jer su to očigledno veoma turbulentni odnosi. Vidite na jednom banalnom pitanju Fudbalskog saveza u Kantonu Sarajevo koliko se vodi žestoka polemika između ministara iste Vlade, Trojke, i padaju teške riječi unutar Naše stranke ili konkretnije NiP-a – postoje dvije ili tri frakcije, to je javna tajna. Sve se u politici zna i nema velikih tajni. Mislim da je problem Trojke veći. Nema jedinstva u novoj politici. U razvoju, u zapošljavanju, u infrastrukturnim radovima. Sarajevo deset godina živi kao pacijent sa rakom pluća, oni to ni primjećuju. Jer tu nema očigledno brzih tendera. Očekivao sam da će tu Trojka, u skladu s njihovim obećanjima i entuzijazmom koji su širili, biti mnogo efikasnija. Uk kao premijer kaže – radimo strateški infrastrukturni objekt, nadstrešnicu za helikopter. Ili si ti malouman, ili smo mi maloumni, tu nema neriješeno. I to se više ne da trpjeti koliko se manipulišu građani. Ja sam čovjek koji i dalje navija za Trojku. Ali, nemojte praviti budalu od građana ili ste vi budale koje nikada niste provele dana u realnom sektoru, nikada niste zaradili nijednu platu, i onda kao apsolutne neznalice mislite da morate građane da varate na svakoj krivini.
Hoće li ovi sarajevski neimari uspjeti da sagrade zgradu visoku 50 metara u Novom Sarajevu?
– Imate stvari gdje se vi morate složiti sa SDA-a ili ona sa nama. U pitanju su pluća grada, vjetrokoridori koji idu uz Miljacku. Ja sam napravio možda dvije-tri najljepše zgrade u Sarajevu, uz još nekoliko. Nije moja obaveza da uljepšavam grad, nego i da ukažem prstom. To se ne treba graditi, a onda građani neka se izjasne. Ne možete vi na Vilsonovom napraviti zgradu dugu 150 metara i visoku 50 ili 20 metara. Ubijate vjetrokoridore, ubijate zelenilo, ubijate arhitekturu grada i to je sve struka potvrdila. Vi tu imate još jednu stvar koja je jednako problematična. Kaže se – gradi to Svjetski trgovački centar. Znate šta znači Svjetski trgovački centar? Znači, vi ste uzeli franšizu i vi ste domaći izvođač. Ali, ima mnogo opasnija stvar koja se krije iza toga. I to je posao za tužilaštvo. Oni kažu, gradi se Svjetski trgovački centar i vi podrazumijevate da je finansijer cijelog posla Svjetski trgovački centar koji inače ne postoji. Znači vi krijete ko su investitori. I nama gospodin Bukvić koji je bio direktor banke, treba da objasni, građanima prvo, ja sam investitor i odakle meni pare. Kao direktor BBI Banke ja nisam mogao zaraditi 500 miliona da mogu tu investirati. To je drugi problem. Treći je arhitektonski. Znači, pravite vi zgrade. Ne mogu ja nikad biti protiv investitora. Mi sada radimo pored hotela Radon Plaza sedam zgrada. Nema divljanja. Nema novih tibri. U tom smislu, očekujem da gospodin Bukvić, ma koliko god on imao podršku u pojedinim političkim strukturama, je li to Benjamina Karić, njeni šefovi, apsolutno je nevažno, da radi u skladu sa najboljim interesima grada i da ovo bude ljepši grad. I to će se zaustaviti. Jer građani će napraviti pobunu. Vidjeli ste koji je to bio pokušaj sa javnom raspravom da varate građane. I ona dođe kod jednog vašeg uvaženog kolege i kaže – ja nisam otišla na javnu raspravu da ne utječem. A možeš da dijeliš baklave i ćevape po ulici. Dalje, možeš da slušaš javnu raspravu i da šutiš. I onda ne utječeš na javnu raspravu. Nego je to distanca. Neka taj ping-pong pređe sa Gradske uprave, ona ga prebacila sebi pa će ga sad vratiti na novu Gradsku upravu i niko nije kriv. Neće moći tako.
Postoje snage, sad u ovom vremenu, koje su se instalirale u institucijama BiH, u institucijama entiteta, u sigurnosnim institucijama, koje rade protiv zemlje i koje rade isto tako u interesu tajnih službi nama susjednih zemalja pa i nekim daljim zemljama. Kako se njih riješiti?
– Pitanje koje postavljate je apsolutno na mjestu, ali gdje sam ja tu optimist – mi imamo sada obavještajnu službu koja je depolitizirana, koja više ne odgovara predsjedniku jedne, nevažno bilo koje stranke, i odgovara institucijama. Ja sam siguran da u tom smislu jedna institucija koja je doživjela unutrašnju reformu je sada na nivou službe koja može da odgovori ovom historijskom zadatku da prestane vršljanje raznih obavještajnih službi po teritoriji BiH.
Da li Fahrudin Radončić opet preuzima SBB u svoje ruke?
– Građani polako shvataju – da je ono za šta sam se ja zalagao – za društvo jednake šanse, da je kriza šansa. Da relaksiramo međuentitetske i međunacionalne odnose. Da to nema alternative. U ovakvom svijetu i ovakvoj Evropi, vjerujte, politika SBB-a će tek biti rehabilitirana, zato što nove snage nisu dale rezultat koji su obećavali. Ima ogroman prostor SBB da se vrati, ali dugo je za dvije godine šta će se dešavati. SBB će se vratiti, a što se tiče mene personalno, vidjet ćemo, ja se nadam da će neki mlađi ljudi preuzeti politički projekt i to ne bi bilo ništa novo što se nije vidjelo u BiH.
CIJELI INTERVJU MOŽETE POGLEDATI OVDJE