Tokom rata na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, agresorske snage počinile su masovna silovanja i seksualno nasilje prema 20.000 do 50.000 žena, djevojčica i muškaraca. Foča, koja je tokom rata bila poznata po logorima i zatočeničkim centrima na nekoliko lokacija, postala je jedno od središta tih strašnih zločina.
Kroz svjedočenja žrtava, koje su se usudile progovoriti o svojim traumama i identifikovati počinioce, međunarodni krivični sudovi su donijeli presude koje su bile prekretnica u razvoju međunarodne pravde, naročito u oblasti rodnih zločina. Sudovi kao što su oni u predmetima Tadić, Mučić, Furundžija, Kunarac, Krstić i drugi omogućili su kažnjavanje seksualnog nasilja kao ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.
Ove presude su doprinijele shvatanju da silovanje nije bilo samo pojedinačno devijantno ponašanje, već oružje rata, korišteno za zastrašivanje, progon i terorisanje civila.
Ratno seksualno nasilje ostavilo je duboke psihološke, fizičke, ekonomske i društvene posljedice na žrtve koje se osjećaju i danas. Mnoge žrtve još uvijek ne govore o svojim iskustvima zbog nedostatka razumijevanja i institucionalne podrške. Nažalost, neki, poput onog koji je došao iz Foče, suočavaju se sa nerazumijevanjem, stigmatizacijom i ismejavanjem zbog svojih trauma. Oni često ostaju anonimni, bojeći se osude svog vlastitog naroda. Međutim, postoji i hrabrost, kao što je slučaj s našim sagovornikom, koji je, uprkos strahu, odlučio progovoriti o zlostavljanju i podijeliti svoju priču, kako bi se spriječilo da se isti zločini ponove.
Mnogi preživjeli, uključujući njega, suočavaju se sa gubitkom svojih najbližih, kako fizički tako i emocionalno, te sa traumama koje su nosili cijeli život. Bez obzira na teške okolnosti, on sada aktivno pomaže i podržava druge preživjele, organizirajući predavanja i susrete širom Balkana, kako bi podijelio svoje iskustvo i pomogao u procesu liječenja i prevazilaženja prošlih trauma, prenosi Klix