Stručnjak za zaštitu od požara: „Tragedija u Tuzli mogla je biti spriječena“
O sigurnosti i zaštiti od požara u Federaciji BiH, povodom tragičnog događaja u Domu penzionera Tuzla, govorio je Edin Garaplija, predsjednik Tehničkog komiteta TC 59 za zaštitu i sigurnost te član Naučnog savjeta Instituta za zaštitu od požara u Sarajevu.
Garaplija ističe da je tragedija, u kojoj je život izgubilo 12 korisnika Doma, mogla biti spriječena da su se poštovale propisane mjere i planovi zaštite. „Žrtve ne možemo vratiti. Tragedija je ogromna. Tim više što mi već više od deset godina upozoravamo na važnost sprovođenja mjera koje su i zakonski obavezne i koje su dio standarda, naročito kada su u pitanju institucije i objekti od zajedničkog značaja“, izjavio je.
Prema njegovim riječima, planovi i procjene zaštite od požara u Tuzli su postojali, ali ih mnoge institucije nisu provodile. „Grad Tuzla je uradio svoje planove i procjene. U tim dokumentima jasno je definisano koje mjere moraju provoditi sve ustanove i objekti — njih oko 200. Ti objekti su morali postupati po planovima. Ja neću prejudicirati, ali očito neki, nažalost, nisu.“
Garaplija ukazuje na ključne propuste koji su mogli spriječiti širenje vatre i spasiti živote: „Da su uradili svoje procjene ugroženosti i planove, nikada ne bi osobe nesposobne za evakuaciju smještali na najviše spratove. Također, morali su imati sistem dojave dima i požara, te koristiti građevinske materijale s protupožarnim karakteristikama koji bi spriječili širenje plamena.“
Ističe da su u većini slučajeva žrtve požara ugušene dimom, prije nego što ih zahvati vatra. „Devedeset devet posto slučajeva pokazuje da ljudi prvo stradaju od dima, naročito toksičnog dima koji nastaje sagorijevanjem zapaljivih plastičnih materijala.“
Naglašava da ne vjeruje u bilo kakvu namjeru, ali smatra da je nemar imao katastrofalne posljedice. „Ne mislim da je iko to želio, ali nemar i nedostatak odgovornosti doveli su do ozbiljnih problema. Nisu krivi samo menadžment i uprava doma, već i inspekcijske službe koje su morale biti mnogo strožije na terenu.“
Na pitanje da li bi tragedija bila manjih razmjera da najugroženiji štićenici nisu bili smješteni na najvišem spratu, Garaplija potvrđuje: „Apsolutno. Osobe koje nisu sposobne za evakuaciju – djeca, stariji od 65 godina, nepokretni i bolesni – ne smiju biti smješteni tamo gdje je otežan izlazak.“
Zaključuje da bi ispravno postavljen sistem mogao spasiti živote: „Nijedan požar ne nastane odjednom. On tinja i razvija se. Ako sistem funkcioniše, uvijek ima vremena da se požar otkrije i ugasi na vrijeme.“
Prenosi Federalna.ba