Profesor ustavnog prava i bivši savjetnik članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, Milan Blagojević, objavio je zanimljivu pravnu analizu u kojoj tvrdi da najnovije postupanje OHR-a u vezi sa zakonskim nametanjima može ukazivati na tiho pravno “trgovanje” u predmetu protiv Milorada Dodika.
Fokus na član 5: promjena prakse
Blagojević u svojoj analizi ističe jedan ključni detalj iz najnovije odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojom je nametnut Zakon o finansiranju institucija BiH. Posebnu pažnju usmjerava na član 5 tog zakona, koji, kako tvrdi, do sada nije privukao dovoljno pažnje javnosti i medija, a sadrži bitnu proceduralnu razliku.
Naime, Schmidt je ovim zakonom prvi put odlučio da zakon ne stupa na snagu odmah, već osmog dana od dana objavljivanja na internet stranici OHR-a. Blagojević tvrdi da takva praksa do sada nije postojala, jer su svi prethodni Schmidtovi akti stupali na snagu odmah ili dan nakon objave.
Presedan u slučaju Dodik?
Kao ključni primjer navodi Schmidtovu odluku iz 1. jula 2023. godine, kada je visoki predstavnik nametnuo zakon kojim se neizvršenje odluka visokog predstavnika definiše kao krivično djelo. Tada je zakon stupio na snagu već 2. jula, praktično odmah nakon objave.
U kontrastu s tim, Blagojević naglašava da novi zakon o finansiranju institucija BiH sada ima rok od osam dana do stupanja na snagu, što smatra pravnim signalom upućenim Sudu BiH da se u predmetu Dodik može koristiti kao argument za oslobađajuću presudu.
Oslobađanje Dodika kroz tehnički detalj?
Blagojević tvrdi da bi Sud BiH, umjesto da zauzme stav da OHR nema pravo nametanja zakona, mogao ići linijom argumentacije da zakon nije stupio na snagu na zakonit način – jer nije ispoštovana procedura javne objave i proteka roka od objave do primjene, kakvu sada Schmidt sam primjenjuje u posljednjem aktu.
“To bi Sud mogao iskoristiti da donese oslobađajuću presudu u slučaju Dodik, ne zato što osporava Schmidtovu nadležnost, već zato što tehnički osporava način stupanja zakona na snagu”, navodi Blagojević.
Takva presuda, dodaje on, zadovoljila bi Dodika, jer bi bio oslobođen krivice, ali bi istovremeno ostavila zakon i dalje važećim za druge slučajeve, što odgovara i međunarodnoj zajednici i OHR-u.
“Pravno trgovanje” umjesto pravde?
Blagojević je u svojoj objavi otvoreno doveo u pitanje pravnu dosljednost i političku neutralnost OHR-a, nazivajući ovu strategiju potencijalnim oblikom pravnog trgovanja u kojem se omogućava oslobađanje politički moćnih pojedinaca uz očuvanje institucija visokog predstavnika.
“Ovo je način da OHR i Schmidt ne izgube svoj zakon i autoritet, ali da se Dodiku pravosudno ‘progleda kroz prste’. Sve izgleda kao dogovor bez dogovora – oslobađanje bez ukidanja zakona”, zaključuje profesor.
Ova analiza profesora Blagojevića otvara važna pitanja o transparentnosti postupanja međunarodnih institucija, ali i o pravnoj sigurnosti i jednakosti pred zakonom u Bosni i Hercegovini. Hoće li Sud BiH zaista slijediti ovu liniju argumentacije, ostaje da se vidi, no u javnosti već odjekuju spekulacije o političkim kalkulacijama iza pravosudnih procesa.