Bosna i Hercegovina je punopravna članica Ujedinjenih nacija još od 1992. godine, ali i nakon više od tri decenije od međunarodnog priznanja postoje zemlje s kojima još uvijek nije uspostavila formalne diplomatske odnose. Riječ je o osam država – Papui Novoj Gvineji, Butanu, Lesotu, Madagaskaru, Nauruu, Palauu, Kiribatiju i Centralnoafričkoj Republici. Iako ove zemlje priznaju Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu, formalni diplomatski odnosi, koji podrazumijevaju razmjenu ambasadora ili potpisivanje zajedničkih izjava, još nisu uspostavljeni.
Prema informacijama iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, razlog za to leži u kombinaciji tehničkih i političkih okolnosti. Navode da postoji pismena potvrda spremnosti na uspostavljanje diplomatskih odnosa s Papuom Novom Gvinejom i Palauom, te da su u toku aktivnosti na pripremi i potpisivanju zajedničkih izjava. Kada je riječ o ostalim državama, iz Ministarstva objašnjavaju da situacija nije posljedica nepriznavanja BiH, već više rezultat unutrašnjih ograničenja pojedinih zemalja i njihovih skromnih diplomatskih kapaciteta.
Neke od tih država, poput Kiribatija, nemaju stalne predstavnike pri Ujedinjenim nacijama, dok druge, poput Butana, uspostavljaju diplomatske odnose samo s državama s kojima dijele konkretne ekonomske ili političke interese. Takav pristup je uobičajen kod manjih zemalja koje, zbog ograničenih resursa, biraju prioritete prema koristima koje mogu ostvariti kroz bilateralne odnose.
Bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Norveškoj, Nedim Makarević, naglašava da su razlozi za ovaj diplomatski manjak višeslojni – od tehničkih i historijskih prepreka do geopolitičkih kalkulacija. Podsjeća da su devedesete godine, obilježene ratom i političkom nestabilnošću, ostavile dugotrajne posljedice na razvoj i širenje diplomatske mreže BiH. Ipak, Makarević ističe da Bosna i Hercegovina danas uživa pun međunarodni subjektivitet, priznatu državnost i stabilan ugled u međunarodnim institucijama.
On dodaje da je za BiH ključno da nastavi graditi imidž pouzdanog, stabilnog i predvidivog partnera, jer su u savremenoj diplomatiji povjerenje i kredibilitet osnovne vrijednosti. Zemlje koje se doživljavaju kao ozbiljne i dosljedne privlače više pažnje i poštovanja na međunarodnoj sceni.
Profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Nedžma Džananović Miraščija, smatra da činjenica da BiH nema diplomatske odnose s nekoliko manjih država ne utiče bitno na njen međunarodni položaj. Ona pojašnjava da diplomacija podrazumijeva racionalno korištenje resursa, te da nije prioritet uspostavljati odnose sa zemljama koje nemaju značajnu političku, ekonomsku ili geostratešku težinu. Ipak, upozorava da BiH mora imati jasniju i dugoročnu vanjskopolitičku strategiju koja će omogućiti širenje prisustva u regijama poput Afrike, Azije i Latinske Amerike.
Sagovornici se slažu da Bosna i Hercegovina mora iskoristiti svoje članstvo u međunarodnim organizacijama, jačati koordinaciju između Predsjedništva, Ministarstva vanjskih poslova i diplomatsko-konzularne mreže te postati proaktivniji akter na globalnom planu. „BiH mora biti zemlja koja inicira, a ne samo reaguje“, zaključuje Makarević, ističući da samo kroz aktivan pristup može ojačati svoj međunarodni položaj i povjerenje koje uživa u svijetu.