Ustavni sud Bosne i Hercegovine prije nekoliko dana donio je odluku kojom je van snage stavio odluke entitetskih vlada o prenamjeni, tj. prodaji državnog zemljišta u Varešu i na Jahorini. Ove odluke Sud je donio po apelaciji predsjedavajućeg Doma naroda PS BiH Kemala Ademovića za Vareš i 13 zastupnika Predstavničkog doma PS BiH za Jahorinu.
Prema ovoj odluci, zabranjena je prodaja državnog zemljišta, odnosno šume u Varešu koju krči britanska firma Adriatic Metals BH, kao i prodaja državne imovine na Jahorini kompaniji “Drvo-export”, inače u vlasništvu SNSD-ovog odbornika Srđana Klječanina. Sporno je to što su i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Srpske donijele odluke o prenamjeni, odnosno prodaji državnog zemljišta, uprkos Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom koji je na snazi još od 2005. godine, kada ga je nametnuo tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown.
Očekivano, nakon ovakve odluke, uslijedile su optužbe i spinovi vlasti iz Republike Srpske. Prvi čovjek ovog entiteta Milorad Dodik odmah je reagovao, rekavši da “još više na značaju dobija odredba Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH” koju je izglasala Narodna skupština Republike Srpske. Međutim, čini se da je Dodik zaboravio da je visoki predstavnik u BiH prošle je godine spriječio stupanje na snagu ovog zakona. Predsjednik NSRS Nenad Stevandić izjavio je da je “Ustavni sud BiH poluga hibridnog rata protiv Republike Srpske”.
S druge strane, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva saopštilo da će morati postupiti po odluci Ustavnog suda BiH.
“Federalno ministarstvo je opredijeljeno i u obavezi da provodi odluke Ustavnog suda BiH, te će tako i postupati. Naglašavamo da ćemo tek po uvidu u kompletan tekst odluke biti u mogućnosti sagledati novonastalu situaciju, kada će biti jasnije implikacije ove odluke”, stoji u saopštenju.
Ko govori istinu?
Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić, komentarišući u januaru ove godine informaciju da je Vlada usvojila odluku o prenamjeni šumskog zemljišta kod Vareša i njegovom privremenom korištenju bez odluke Pravobranilaštva BiH, rekao je da je Pravobranilaštvo BiH ipak dalo jasno tumačenje da se promjena namjene zemljišta vrši u skladu sa Zakonom o građenju, ali da se ne može mijenjati titular vlasništva.
Tada je rekao da je i za ovu odluku stigao jedan vid “zelenog svjetla” iz OHR-a, iako je na portalu Istraga.ba u novembru prošle godine objavljen dokument u kojem je OHR faktički, i prije nego što će odluka biti usvojena, upozorio Vladu FBiH da bi “promjena namjene šumskog zemljišta mogla imati znatne pravne posljedice”, a u skladu sa Zakonom o zabrani raspolaganja državnom imovinom.
Riječ struke
Profesor ustavnog prava i pravni ekspert Nurko Pobrić kratko je za Smartinfo.ba prokomentarisao ovu odluku, istakavši da zemljištem koje je u vlasništvu države Bosne i Hercegovine ne može raspolagati niko drugi nego država te da je svako nepoštivanje odluka Ustvanog suda krivično djelo. Naglasio je da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine konačno treba donijeti Zakon o državnoj imovini kojim bi se ovo pitanje jasno regulisalo.
Krčenje šuma kao teroristički čin
Ovim povodom kontaktirali smo i Damira Nikšića, zastupnika Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, koji je proteklih mjeseci apelovao i pozivao da se spriječi uništavanje šuma i drugih prirodnih bogatstava naše zemlje, a posebno da se zaustavi sporna gradnja u Varešu.
Podsjećanja radi, Nikšić je još prošle godine tražio da se pustošenje šuma proglasi terorističkim činom, a sve grupe i organizacije, koje učestvuju u pustošenju šuma, terorističkim grupama i organizacijama, jer “pustošenje šuma uzrokuje poplave i pokretanje klizišta, što direktno dovodi u opasnost državnu i privatnu imovinu, kao i živote građana Federacije BiH“. Međutim, ta inicijativa nije bila usvojena.
“Tim više što živimo u vremenu klimatskih promjena, tzv. ‘superćelijskih oluja’, obilnih padavina i poplava, država mora jednako promptno djelovati i intervenisati u svrhu zaštite ne samo državne imovine, infrastrukture, mostova, komunikacija već i društva, tj. imovine i života građana, jer se radi o konkretnoj fizičkoj opasnosti koja im prijeti, a koja je uzrokovana pustošenjem šuma čime se izazivaju poplave i klizišta”, naveo je tada Nikšić u svom obrazloženju.
Predložena Rezolucija
Kaže da nije iznenađen odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Dodaje da pitanje državne imovine još uvijek nije riješeno, a da bi bilo, na nedavno održanoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH pozvao je kolege zastupnike, kao i civilno društvo, eksperte i akademsku zajednicu, da zajedno sroče tekst rezolucije koja bi dalje bila upućena prema Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i OHR-u.
Ova rezolucija podrazumijevala bi da se 60 posto državne imovine, što je oko 30% ukupne teritorije BiH, pretvori u zaštićena prirodna područja, rezervate, nacionalne parkove, itd. Kako je naveo, 65,62% državne imovine čine šume, što je 34,95% ukupne površine BiH, dok 21,01% čine pašnjaci, što je 11,19% ukupne površine BiH.
Da li je ugrožen evropski put Bosne i Hercegovine?
Kako dalje pojašnjava, jedan od uslova za pristup Evropskoj uniji jeste i taj da najmanje 30 posto teritorije Bosne i Hercegovine moraju činiti zaštićena prirodna područja, zbog čega bi ova rezolucija također imala smisla. Trenutno je broj zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini najmanji u Evropi – pokriva manje od 3 posto teritorije!
“Radi se o veoma obimnom poslu koji se zbog složenog uređenja Bosne i Hercegovine, različitih nivoa vlasti i nadležnosti, a važno je naglasiti i to da se ovaj proces ne može voditi bez saglasnosti opštinskih vijeća, čini poput nemoguće misije. Posve je opravdana bojazan da bi to moglo potrajati duže nego što i najveći pesimisti predviđaju, do te mjere da bi evropski put Bosne i Hercegovine vrlo lako mogao biti doveden u pitanje upravo neispunjavanjem ovog uslova“, rekao je Nikšić na sjednici.
U razgovoru za Smartinfo.ba, Nikšić je rekao da o rezoluciji, koja bi mogla riješiti puno problema poput ovog u Varešu i na Jahorini, “niko ne priča”. Kako kaže, nakon usvajanja ove rezolucije, znalo bi se tačno šta se od zemljišta smije “dirati” a šta ne smije.
Na pitanje da li će se sporno zemljište nakon odluke Ustavnog suda morati vratiti u prvobitno stanje, odgovara da postoji zakon koji nalaže da se čak i kamenolomi moraju vratiti u prvobitno stanje nakon završene eksploatacije.
“Ako postoji za kamenolome i slične površinske kopove, onda vjerovatno postoji i za ovo. Slično je kao za Blok 7 u Tuzli – stalno se radi nešto, a ide se jedan korak naprijed, a pet nazad. Vjerovatno će se morati isplatiti odšteta investitoru. To je česta pojava, bilo je više takvih slučajeva i prije”, govori nam Nikšić.
Zato je, kako kaže, predlagao da se utvrdi šta je tačno zaštićeno prirodno područje, a šta nije.
“Znate kako razmišljaju naši ljudi; ako ne može komšija eksploatisati, ne moram ni ja. Tako da bi se vjerovatno Republika Srpska složila da se ne smije dirati ništa”, kaže Nikšić.
Država je vlasnik zemljišta
Tokom razgovora više puta je naglasio da se državna imovina ne smije dirati.
“Država je vlasnik, titular, a zemljište je dato na upravljanje opštinama. Opštine nisu vlasnici, već samo korisnici državne imovine koja čini 53,26% teritorije Bosne i Hercegovine. Hajde da 60 posto odmah pretvorimo u zaštićena područja da političari ne bi mogli računati na eksploataciju toga”, predlaže Nikšić.
Kaže i da je nedavno iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva dobio odgovor na poslaničko pitanje, gdje su naveli da je dozvolu za korištenje zemljišta u Varešu ustvari dala Vlada Zeničko-dobojskog kantona, odnosno resorno kantonalno ministarstvo, a koji nam je proslijedio:
“Sada, nakon odluke Ustavnog suda, vidimo da to nije ni kantonalno, ni opštinsko, ni entitetsko nego državno. ‘Srećom’, imamo taj problem sa državnom imovinom jer smo na taj način zaštitili jako puno zemljišta. Da nemamo, za ovih 30 godina bi to sve’ otišlo’. Državna imovina je krucijalno pitanje!“, naglasio je.
Nikšić je još jednom ovim putem pozvao sve kolegice i kolege parlamentarce, klubove svih stranaka, građane, eksperte, akademsku zajednicu i ekološke organizacije na saradnju kako bi zajednički izradili tekst rezolucije, koja bi trebala biti usvojena na narednoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH.
Na kraju, možemo zaključiti da su vlasti iz Federacije Bosne i Hercegovine, bila to Vlada FBiH i njeno resorno ministarstvo ili Vlada Zeničko-dobojskog kantona i njeno resorno ministarstvo, osim što su prekršile Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, još jednom pokazale licemjerstvo time što su dali dozvolu za prenamjenu, odnosno prodaju državnog zemljišta, iako se bune kada vlasti u Republici Srpskoj rade to isto. Postavlja se pitanje, da li će iko odgovarati i za jedan i za drugi slučaj i koliko će “igranje” s državnom imovinom koštati građane Bosne i Hercegovine te da li će sporna zemljišta biti vraćena u prvobitno stanje, ako je to sada uopšte više moguće?