Glavni tužilac Tuzlanskog kantona Vedran Alidžanović i bivši komesar Ministarstva unutrašnjih poslova TK Dževad Korman podnijeli su tužbu za klevetu protiv novinara Fatmir Alispahić, nakon što je on javno kritikovao njihov rad na funkcijama koje su obavljali.
Prema dostupnim informacijama, tužba je podnesena nakon događaja od 3. decembra 2025. godine, kada je izvršen pretres porodične kuće Alispahića. Tom prilikom oduzeta je kompletna tehnička oprema koja se koristila za emisiju i portal “Defter hefte”, kao i određeni broj privatnih predmeta.
Nakon tog događaja, Alidžanović i Korman su, putem svojih advokata, pokrenuli sudski postupak protiv Alispahića zbog navodne klevete. U tužbi traže odštetu u iznosu od 4.000 konvertibilnih maraka, uz dodatne troškove sudskog postupka i zatezne kamate.
Cijeli slučaj izazvao je brojne reakcije u javnosti, posebno među novinarima i organizacijama koje se bave zaštitom slobode medija. Kritičari ovog poteza smatraju da se radi o pokušaju pritiska na novinare koji javno iznose kritike na račun rada državnih institucija i njihovih predstavnika.
S druge strane, zagovornici slobode govora ističu da je javna kritika rada nosilaca javnih funkcija legitimna i sastavni dio demokratskog društva. Prema njihovom mišljenju, novinari imaju pravo analizirati i komentarisati postupke javnih zvaničnika, posebno kada je riječ o radu institucija koje su finansirane iz javnih sredstava.
U javnim reakcijama posebno se naglašava da Alispahić u svojim komentarima nije govorio o privatnom životu niti ličnim karakteristikama tužilaca i policijskih zvaničnika, već je, kako tvrde njegove pristalice, iznosio stavove i kritike vezane isključivo za njihov profesionalni rad i odluke donesene tokom obavljanja javnih funkcija.
Upravo zbog toga, dio javnosti ovaj postupak vidi kao potencijalno sporan, smatrajući da bi sudski proces protiv novinara mogao otvoriti pitanje granica između zaštite ugleda pojedinaca i prava na slobodu izražavanja.
Slučaj bi, prema mišljenju pravnih analitičara, mogao imati šire posljedice kada je riječ o odnosu institucija i medija u Bosni i Hercegovini. Posebno se ističe važnost sudskog epiloga koji bi mogao postaviti određene standarde u pogledu toga gdje završava legitimna kritika, a gdje počinje kleveta.
Očekuje se da će dalji tok postupka pokazati kako će sud procijeniti iznesene tvrdnje i da li će kritika rada javnih funkcionera biti tretirana kao dio slobode govora ili kao osnov za pravnu odgovornost.