Bosna i Hercegovina danas obilježava 25. novembar – Dan državnosti u zemlji podjela, kriminala i korupcije!
Političari iz svih nivoa vlasti okupljaju se na svečanim ceremonijama, podižu zastave i polažu cvijeće, pozivajući na jedinstvo, ljubav prema domovini i očuvanje njenog integriteta.
Međutim, ovaj datum, koji simbolizira obnovu državnosti i ravnopravnost svih naroda, slavi se u zemlji opterećenoj dubokim podjelama, korupcijom i društvenim razdorima koje upravo ti političari svakodnevno produbljuju.
Zaboravljene vrijednosti ZAVNOBiH-a
Poruke antifašizma i ravnopravnosti, koje su postavljene kao temelj državnosti 25. novembra 1943. godine, danas zvuče ironično u zemlji u kojoj dominiraju nacionalizam, politička trgovina i borba za etničke privilegije. Principi “i srpska, i hrvatska, i muslimanska” postali su prazne fraze dok se građani bore s nepravdom, siromaštvom i egzodusom mladih zbog nemogućnosti pronalaska posla bez “stranačke knjižice”.
Slavljenička retorika naspram stvarnosti
Dok političari pred kamerama evociraju zajedništvo i važnost očuvanja suvereniteta, svakodnevni život građana govori drugačiju priču. Korupcijski skandali tresu institucije, tenderi završavaju u rukama podobnih, a zakoni se kroje prema interesima moćnih. Nepotizam je toliko ukorijenjen da su mnogi konkursi za javne funkcije unaprijed odlučeni, a sudske presude često zavise od političkog utjecaja.
Na drugoj strani, politička retorika zasnovana na nacionalnim podjelama i historijskim traumama svakodnevno dominira medijima, dodatno polarizirajući društvo. U Republici Srpskoj, Dan državnosti se čak i ne priznaje, dok politički lideri tog entiteta otvoreno podrivaju suverenitet BiH. S druge strane, u Federaciji BiH, slavljenje ovog praznika sve češće postaje prilika za prikupljanje političkih poena.
Dan državnosti kao prilika za introspekciju
Dan državnosti, umjesto parade licemjernih čestitki i izjava, trebao bi biti prilika za suočavanje s istinom. Bosna i Hercegovina nije na putu prema zajedništvu, nego prema sve dubljoj političkoj i društvenoj krizi. Građani, umjesto da slave vrijednosti ZAVNOBiH-a, svjedoče svakodnevnom urušavanju tih ideala.
Da bi Dan državnosti doista imao smisao, potrebno je vratiti se osnovnim vrijednostima – poštovanju zakona, borbi protiv korupcije i jednakim pravima za sve građane, bez obzira na etničku ili političku pripadnost. Bez toga, svečane riječi o jedinstvu ostat će samo puste parole u zemlji paradoksa.
Praznik nade ili podsjetnik na neuspjehe?
Dok političari paradiraju ispred spomenika i kamere bilježe njihove deklarativne pozive na jedinstvo, građani postavljaju pitanje: može li Dan državnosti biti praznik nade, ili ostaje tek još jedan podsjetnik na sve ono što BiH nije uspjela postići?