Zima je stigla, a sa njom i poznati problem u Sarajevu – zagađenje zraka koje nas svake godine podsjeti na to koliko je ova država zapuštena.
Dok se dim iz ložišta u kotlinskim gradovima Bosne i Hercegovine nemilosrdno uvlači u pluća građana, vlasti iz godine u godinu nude samo prazna obećanja.
Prema podacima Svjetske banke, zagađeni zrak godišnje u Bosni i Hercegovini odnese 3.300 života. To nije samo statistika – to su stvarni ljudi, porodice koje gube svoje najmilije zbog nečega što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo: čist zrak.
Odgovornost se skriva u dimu
Većina nas zna otkud dolazi problem. Ljudi se griju na ugalj i drva, često mokra i nekvalitetna, jer nemaju izbora. Pored toga, loše peći i odsustvo bilo kakvih standarda samo pogoršavaju situaciju. Kao da to nije dovoljno, Sarajevo ima čast nositi titulu najzagađenijeg glavnog grada Evrope.
Anes Podić iz “Eko akcije” ne bira riječi:
“Zagađenje zraka je ogledalo neuređenosti ove zemlje. Inspekcije su nevidljive, tržište ložišta je haotično, a političari ne vide korist od rješavanja ovog problema jer se na njemu ne može zaraditi ili dobiti glasove,” rekao je.
I zaista, ako već 40 godina znamo kako riješiti problem – šta nas tačno sprječava? Osamdesetih godina prošlog vijeka Sarajevo je izgradilo gasovod i konvertovalo stotine kotlovnica na plin. Danas, umjesto napretka, idemo unazad.
Zdravlje kao sporedna stvar
Dok političari raspravljaju, građani trpe posljedice. Doktorica Aida Vilić-Švraka podsjeća da zagađenje nije samo neugodan smog u zraku, već uzrok brojnih bolesti: od hroničnih respiratornih problema do raka pluća. I ne samo to – nauka je dokazala vezu između zagađenja i oboljenja poput dijabetesa, Alchajmerove bolesti i demencije.
“Kao da to nije dovoljno, mi nemamo ni istraživanja o utjecaju zagađenja na zdravlje stanovništva. Ali znamo da smo među zemljama sa najvišom stopom smrtnosti povezane sa zagađenjem zraka,” dodala je Vilić-Švraka.
Šta dalje?
Možda je rješenje u onome što već znamo. Zabraniti prodaju vlažnog drva, uvesti standarde za peći, unaprijediti javni prevoz. Sve su to mjere koje zvuče logično, ali bez volje vlasti ostaju samo na papiru.
Dok čekamo konkretne akcije, ostaje nam da se snalazimo sami – maske, pročišćivači zraka, čekanje na padavine ili vjetar. Nažalost, i ove zime ćemo gledati iste sumorne scene iz Sarajeva, Tuzle, Zenice i drugih gradova koji se guše pod teretom nemara i neodgovornosti.
Do tada, ostaje pitanje: Koliko još života mora biti izgubljeno da bi zrak postao prioritet?