Slučajevi suicida postali su sve prisutniji, kako u našoj zemlji tako i u društvu općenito. Svaki novi slučaj trebao bi nas potaknuti na razmišljanje koliko smo se otuđili jedni od drugih i kada smo izgubili osjećaj empatije i razumijevanja. Ne, nisu bitna nagađanja zašto je osoba sebi oduzela život. Bitno je da shvatimo zašto nismo reagovali na vrijeme, a mogli smo?
Čovjek bez problema ne postoji. I nekako smo se navikli nositi s njima, boriti se i rješavati ih. Nekada međutim ne možemo sami iznijeti sve izazove života na našim leđima. Tada je potrebno da se obratimo porodici, prijateljima, osobama koje su tu, što se kaže i u dobru i u zlu.
Eh sad, tu već dolazimo do problema današnjeg modernog svijeta u kojem vlada tehnologija. Navest ću jedan primjer, društvene mreže. Osoba koja koristi facebook i ima aktivan račun na toj društvenoj mreži broji sigurno nekoliko stotina “prijatelja” (možda i hiljada).
Koliko od tih “prijatelja” su stvarni, koliko je onih kojima se možete obratiti u bilo koje doba dana ili noći kako biste podijelili neki problem s njima, ili lijepu vijest koju ste priželjkivali? U ovom slučaju potpuno je nebitno.
Nekako smo se pretvorili u osobe koje imaju puno “prijatelja” u virtualnom svijetu, a u ovom stvarnom kojeg, htjeli mi to ili ne živimo, nađe se po koji. Jedan ili dva, sretni su oni koji imaju i toliko.
Normalno je pričati o problemima
Postoji u našem društvu jedna gadna navika koja se objašnjava rečenicom: “Šta će reći svijet?”. Prevelika težnja da drugi ne vide i ne znaju za naše probleme, da misle kako živimo savršen život, stvara veći pritisak i guši nas.
Pa zbog drugih ljudi ne živimo onako kako mi želimo, već kako oni misle da treba, kao da postoji šablon prema kojem se živi život. Zbog toga ne pričamo o problemima, jer pobogu niko ih nema i svi žive savršeno, kako onda da ja nekome ispričam svoje?
Sasvim je normalno imati probleme i pričati o njima. Podijeliti to sa stručnom ili nama bliskom osobom. Ljudi dragi, okrenite se više svojim životima, gledajte da popravite svoje odnose, pomognete kome možete. Nije važno šta će reći svijet, neka svijet živi svoj život. Zašto se zamaramo nepotrebnim stvarima?
Neke stvari će se svakako desiti, zamarali se mi njima ili ne. Ukoliko već sistem zakaže i nije tu da pomogne, budite onaj prijatelj koji će saslušati osobu do koje vam je stalo. Nemojte da vam bude mrsko, možda ćete baš vi nekome spasiti život.
Suicidalno ponašanje se razlikuje
Ne pokazuje svaka osoba suicidalne misli na isti način. Nemojte suditi knjizi po koricama. Ne znači ako je neko veseo i nasmijan da duboko u sebi ne trpi neku bol. Depresivna osoba nije samo ona koja se povlači u sebe.
Sjetite se samo osmijeha na licima poznatih osoba koje su počinile suicid, kao što su Robin Williams, Chester Bennington, Chris Cornell i ostali. Nikada nisu pokazivali znakove da se bore s depresijom.
Prema podacima WHO (Svjetske zdravstvene organizacije) gotovo svakih 40 sekundi u svijetu jedna osoba počini samoubistvo, što je u prosjeku 800.000 osoba godišnje.
U Bosni i Hercegovini godišnje na 100.000 stanovnika šest izvrši samoubistvo što je znatno manje u odnosu na okruženje. Tako u Sloveniji godišnje na 100.000 stanovnika 21,4 osoba digne ruku na sebe, u Hrvatskoj 23, a u Srbiji 17 lica. Ipak, statistika kaže da se svaki dan neko ubije u Bosni i Hercegovini.
Posljednji slučaj jeste jučerašnji suicid policajke iz Sarajeva, koja je mislila da je ostala sasvim sama i da nema s kim porazgovarati. Ponovo naglašavam ne govorite i ne nagađajte o razlozima, to je sada potpuno nebitno.
Bitno je da jedne divne, mlade osobe više nema jer smo mi kao društvo zakazali. Ukoliko mislite da nemate nikoga s kim biste porazgovarali, makar pozovite “plavi telefon”, poziv je potpuno besplatan i anoniman. Broj telefona je: 080 05 03 05.
Besplatnu psihološku pomoć omogućava i Crveni križ FBiH svaki dan od 10 do 19 sati. Brojevi na koje možete zvati su: 060 343 0745 i 062 040 653.
Sjetite se da danas, sutra svako od nas može biti u ovakvoj situaciji, ili izgubiti blisku osobu jer nismo imali vremena za nju. Potrebni smo jedni drugima, danas, više nego ikada.