Analiza: dr.sci. Edin Garaplija
Najava Studentske liste koja je pobijedila na nedavno održani izorima u susjednoj Srbiji: “da će se zalagati za očuvanje nadležnosti Republike Srpske i preispitivanje primjene bonskih ovlasti visokog predstavnika u BiH” ima konkretne političke, sigurnosne i ustavnopravne implikacije.
U suštini, radi se o dva odvojena, ali međusobno povezana pitanja:
1. odnosu Srbije prema unutrašnjem ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine i
2. odnosu buduće srbijanske politike prema međunarodnim mehanizmima zaštite Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Ako je ova formulacija zaista dio zvaničnog programa Studentske liste, a ne samo još jedno nes(p)retno komšijsko saopštenje, onda ona zaslužuje pažljivu analizu jer može predstavljati najavu kontinuiteta određenih elemenata dosadašnje politike Srbije prema suverenosti BiH, bez obzira na promjenu političkih aktera u Beogradu.
Pa da vidimo šta to konkretno predviđa Studentska lista?
Prema programu objavljenom na stranici „Studenti pobeđuju“, koji su 12. novembra prenijeli mediji u BiH i Srbiji, izdvajaju se četiri politička opredjeljenja.
1.Zaštita entitetskih nadležnosti i prava veta
Studentska lista najavljuje podršku postojećim nadležnostima Republike Srpske, uključujući mehanizme entitetskog glasanja i veta u institucijama BiH.
To bi u praksi moglo značiti diplomatsko protivljenje prenosu dodatnih nadležnosti na državni nivo, posebno u oblastima u kojima postoje ustavni ili politički sporovi.
Međutim, Ustav BiH, sadržan u Aneksu 4 Dejtonskog sporazuma, predviđa mogućnost dodatnih državnih nadležnosti pod određenim uslovima ukoliko se strane tako dogovore a parlamentarna skupština to većinski potvrdi. Zato zaštita entitetskih nadležnosti ne može automatski značiti zabranu njihovog ustavnog preuređenja.
2. Zaštita pokretne i nepokretne imovine Republike Srpske
Ovo je pravno najosjetljiviji dio najave.
Ustavni sud BiH već je u više predmeta odlučivao o državnoj imovini i ukidao entitetske propise kojima se određene kategorije državne imovine pokušavaju urediti kao vlasništvo entiteta.
Ako Studentska lista pod zaštitom imovine RS-a podrazumijeva osporavanje tih odluka, to bi otvorilo direktno pitanje poštovanja konačnih i obavezujućih odluka Ustavnog suda BiH, ali i grubo narušavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Srbija nema nikakvo pravo da odlučuje o vlasništvu nad državnom imovinom Bosne i Hercegovine, niti za takvo što manji BH entitet ima ikakvo Ustavno-pravno uporište.
3. Preispitivanje bonskih ovlasti
Bonske ovlasti, razvijene na osnovu zaključaka Vijeća za implementaciju mira iz 1997. godine, omogućavaju visokom predstavniku donošenje obavezujućih odluka radi civilne implementacije Dejtonskog sporazuma, uključujući nametanje određenih pravnih rješenja i smjenu zvaničnika.
Studentska lista najavljuje diplomatsko i pravno osporavanje odluka koje smatra prekoračenjem mandata iz Aneksa 10.
To može značiti pokušaj međunarodnog ograničavanja intervencija visokog predstavnika, ali samo preispitivanje ovlasti ne poništava dosadašnje postojeće odluke. Ako se tome dodaju najave međunarodnih zvaničnika da više neće posezati za korištenjem ovih ovlasti, onda ovaj dio najave sam po sebi više nije održiv.
4. Zahtjev da Vijeće sigurnosti UN-a potvrđuje visokog predstavnika
Ovaj zahtjev neposredno se odnosi na spor oko legitimiteta bivšeg visokog predstavnika, njemačkog diplomate, Christiana Schmidta.
Studentska lista prihvata tumačenje prema kojem je za zakonito imenovanje visokog predstavnika potrebna saglasnost Vijeća sigurnosti UN-a. Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma ne propisuje izričito takvu saglasnost kao uslov svakog imenovanja. To u prevodu znači da je imenovanje na Skupštini UN-a a ne na Vijeću sigurnosti, što podržavaju EU i SAD. Ako se i ovome doda da je upitno da li će više ikad biti imenovan novi predstavnik, ili će trenutni v.d. predstavnika biti posljednji prije povlačenja OHR-a, onda se i ova druga najava od ukupne četiri može smatrati ništavnom.
Šta sve ovo politički znači za BiH?
Ova najava studentske liste u odnosima sa Bosnom i Hercegovinom može podjednako predstavljati dolazak (ne)mirnog vjetra promjena ili nastavak oluje podjela, kad su u pitanju odnosi prema suverenoj međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini. Sa kockarskim procentima 50:50, otvaraju se tri moguća pravca djelovanja.
Prvi je kontinuitet podrške entitetskim institucijama RS-a, bez obzira na promjene vlasti u Beogradu i demokratski zaokret u vanjskoj politici Srbije spram položaja sunarodnjaka u susjednim zemljama. Ukoliko pak nova vlast u Srbiji ovo pitanje nastavi tretirati kao svoje unutrašnje, onda treba biti spremna i na reciprocitete u Sandžaku i Vojvodini.
Drúugi je međunarodno zastupanje stavova Republike Srpske u sporovima s državnim institucijama BiH i OHR-om.
Treći je jačanje specijalnih i paralelnih odnosa Srbije i RS-a, posebno u energetici, infrastrukturi, privredi, obrazovanju i javnoj sigurnosti. Ti odnosi dopušteni su članom III/2(a) Ustava BiH, pod uslovom da su u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.
Postoji, međutim, bitna razlika između legitimne saradnje s entitetom i pokušaja da susjedna država postane politički arbitar unutrašnjeg ustavnog uređenja BiH.
Moja analitička ocjena sadržaja programa
Formulacije Studentske liste ukazuju na mogućnost kontinuiteta srbijanske politike prema Republici Srpskoj, naročito u pogledu imovine, entitetskih nadležnosti i međunarodnog nadzora nad provedbom Dejtonskog sporazuma.
Istovremeno, program ne sadrži izričit zahtjev za otcjepljenje Republike Srpske niti se iz njegovih navoda može zaključiti da Studentska lista podržava svaku politiku Milorada Dodika.
Presudno će biti kako buduća vlast Srbije tumači član I/1 Ustava BiH, kojim se potvrđuje kontinuitet države Bosne i Hercegovine, i član III/3(b), prema kojem su entiteti dužni poštovati Ustav BiH i odluke institucija BiH.
Posebno je zanimljivo što se program koji nastaje iz studentskog pokreta za institucionalnu odgovornost u Srbiji, kada govori o BiH, prvenstveno usmjerava na zaštitu entitetskih ovlaštenja, a znatno manje na nezavisnost pravosuđa, građanska prava i funkcionalnost državnih institucija BiH.
Zbog toga bi predstavnicima Studentske liste trebalo postaviti jedno konkretno pitanje:
Da li njihova najavljena zaštita nadležnosti i imovine Republike Srpske podrazumijeva puno priznavanje konačnih i obavezujućih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, čak i kada su te odluke suprotne političkim zahtjevima vlasti Republike Srpske?