Obrazovanje je temelj svakog društva, ali ljudi koji obrazuju našu djecu često nemaju osnovnu sigurnost vlastitog zaposlenja. Godinama se u osnovnim i srednjim školama ponavlja isti obrazac – nastavnici i profesori rade na ugovorima na određeno vrijeme, iako potreba za njihovim radnim mjestom postoji kontinuirano.
Prema važećim pravilima, nakon određenog perioda neprekidnog rada zaposlenik može steći uslove za ugovor na neodređeno vrijeme. Međutim, u praksi se često dešava da se ugovor prekine neposredno prije nego što se ispune ti uslovi. Nakon kratkog prekida ista osoba se ponovo angažuje ili se raspisuje novi konkurs za isto radno mjesto. Time se formalno poštuje zakon, ali se zaobilazi njegova svrha – zaštita radnika od dugotrajne nesigurnosti.
Takva praksa ima ozbiljne posljedice. Nastavnici godinama žive bez sigurnosti, ne mogu planirati budućnost, teže ostvaruju pravo na stambene kredite i često razmišljaju o napuštanju profesije ili odlasku iz Bosne i Hercegovine. Istovremeno, učenici svake godine dobijaju nove nastavnike, što narušava kontinuitet nastave i kvalitet obrazovanja.
Poseban problem predstavlja činjenica da se ovakve situacije često povezuju s mogućnošću političkog ili drugog neformalnog uticaja na zapošljavanje. Bez obzira na to da li je riječ o stvarnim zloupotrebama ili samo o percepciji javnosti, povjerenje u obrazovni sistem se narušava kada zaposleni smatraju da njihov rad i stručnost nisu jedini kriteriji za ostanak u školi.
Zbog toga je potrebno jasno urediti ovu oblast. Ako radno mjesto postoji trajno, ono ne smije biti popunjavano beskonačnim nizom ugovora na određeno vrijeme. Kratkoročni prekidi ugovora koji imaju jedinu svrhu da spriječe sticanje prava na ugovor na neodređeno moraju biti zakonski onemogućeni.
Potrebno je razmotriti izmjene propisa kojima bi se:
- zabranilo namjerno prekidanje ugovora radi izbjegavanja zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme;
- priznavao kontinuitet rada kada je prekid ugovora bio samo formalan, a potreba za radnim mjestom nije prestala;
- osigurala potpuna transparentnost konkursnih procedura i bodovanja kandidata;
- uveo nezavisan nadzor nad zapošljavanjem u školama.
Nastavnici i profesori ne traže privilegije. Traže samo da se njihov rad vrednuje pošteno i da, nakon godina predanog rada, imaju pravo na sigurnost zaposlenja kao i svi drugi radnici.
Ulaganje u obrazovanje ne počinje kupovinom opreme ili pisanjem strategija. Ono počinje poštovanjem ljudi koji svakodnevno stoje ispred učionice i odgajaju buduće generacije.