Problematika zapošljavanja u javnom sektoru već godinama izaziva opravdane rasprave, a u njenom središtu nalazi se sve izraženiji trend davanja prednosti internim kadrovima u odnosu na vanjske kandidate. Iako zakonski okviri često omogućavaju ili čak potiču napredovanje namještenika koji su već unutar sistema, ova praksa otvara ozbiljna pitanja o transparentnosti i socijalnoj pravdi. Kada organ uprave prioritetno popunjava radna mjesta osobama koje već imaju radni odnos, automatski se smanjuje prostor za priliv novih, mladih i stručnih kadrova s evidencije nezaposlenih. Rezultat je sistem koji štiti zatečeno stanje, umjesto da djeluje kao generator zapošljavanja.
Praksa koja je obilježila zapošljavanje u kantonalnim i federalnim organima uprave u periodu od 30.12.2024. do 06.04.2026. godine, ogleda se u zatvaranju sistema za vanjske kandidate i favorizovanju već zaposlenih kadrova. Ovaj model popunjavanja radnih mjesta, koji u potpunosti marginalizuje nezaposlene osobe na evidencijama, evidentiran je u okviru sljedećih organa uprave:
1. Općina Novo Sarajevo, pozicija 2. Stručni saradnik za oblast male privrede – 1 (jedan)
izvršilac, rješenje broj: 11-30-2-12034/24 od 30-12-2024. godine,2. Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja izaštite okoliša Kantona Sarajevo, pozicija 4. Stručni saradnik za studijasko-analitičke
3. poslove, rješenje broj:05-01-30-3-201/25 od 29.04.2025. godine,
Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, pozicija 13. Stručni saradnik za analitičke i statističke poslove iz oblasti stručnog osposobljavanja i usavršavanja polaznika Akademije, rješenje broj:01-08-08/1-30-2/40/25 od 17.06.2025. godine,
4. Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, 02. Stručni saradnik za studijsko- analitičke poslove, rješenje broj: 20-01-30-3-70/26 od 06.04.2026. godine.
5. Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo, pozicija 01. Stručni saradnik za statistiku i analitiku, javni konkurs broj: 07-30-8-779/25.
Predočeni podaci otvaraju niz nezaobilaznih pitanja na koja javnost, ali i revizorski organi, moraju dobiti jasne odgovore. Da li su ovi procesi prelazaka namještenika na pozicije stručnih saradnika rezultat stvarne potrebe za specifičnim kadrovima ili je riječ o planskom izbjegavanju otvorenih konkursa? Koje su tačne pravne praznine unutar kantonalnih i federalnih propisa omogućile da se evidencije nezaposlenih u potpunosti ignorišu? Krajnje je vrijeme da se mehanizmi ovakvih zapošljavanja izvedu na čistac i utvrdi da li iza svega stoji sistemsko favorizovanje unutar institucija na štetu hiljada visokoobrazovanih građana koji godinama čekaju svoju priliku na birou. Na koncu, ova problematika neće nestati ako je budemo posmatrali kao nepromjenjivu realnost sistema i o njoj samo tiho negodovali. Zato ovaj tekst ne smije ostati tek puko nabrajanje institucija i statistika, već mora poslužiti kao poziv svima onima koji su na sopstvenoj koži osjetili nepravdu formalnih javnih konkursa. Podijelite svoja iskustva u komentarima ili se obratite našoj redakciji sa svojim pričama – javni pritisak i promjene počinju tek onda kada pojedinačne sudbine prerastu u glasan, zajednički stav. Transparentnost i pravičnost u javnom sektoru nećemo dobiti na poklon od sistema koji štiti sopstvene privilegije; za njih se moramo izboriti javnim iznošenjem istine i odbijanjem da pristanemo na ulogu vječitih posmatrača na marginama tržišta rada.