Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u razgovoru za Federalnu televiziju govorio je o nizu tema, među kojima su navodi o tzv. „Sarajevo safariju“, američke sankcije, vlasnička transformacija Naftne industrije Srbije, odnosi u regionu, političke tenzije u Bosni i Hercegovini, kao i genocid u Srebrenici.
Vučić je poručio da Srbija ostaje posvećena stabilnosti, očuvanju energetskog sistema i dijalogu, ističući da su odnosi između Srba i Bošnjaka, prema njegovim riječima, od ključnog značaja za budućnost Balkana.
Energetski pritisci i NIS
Govoreći o sankcijama koje su Sjedinjene Američke Države uvele Naftnoj industriji Srbije, Vučić je naveo da se radi o procesu koji ima direktne posljedice po cijeli region, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Kazao je da Srbija od 9. oktobra nije mogla uvesti sirovu naftu, nakon što je Hrvatska obustavila dotok, čime je rad rafinerije bio doveden u pitanje.
Prema njegovim riječima, rafinerija je ponovo pokrenuta nakon dobijanja operativne licence, te sada proizvodi dizel koji čini gotovo 80 posto ukupne potrošnje. Dodao je da je tokom pregovora s mađarskim MOL-om insistirao na jasnim garancijama kako bi se osigurao kontinuiran rad rafinerije, naglašavajući da Srbija bez nje ne može funkcionisati.
Vlasnička transformacija
Vučić je potvrdio da Srbija ima namjeru povećati državni udio u NIS-u za dodatnih pet posto, kako bi država imala snažnije mehanizme kontrole i nadzora. Naveo je da će ruska strana dobiti dogovorenu finansijsku naknadu, ističući da Beograd poštuje postignuti sporazum kako ne bi narušavao međudržavne odnose.
Sankcije Dodiku i Dejton
Komentarišući američke sankcije Miloradu Dodiku, Vučić je rekao da Srbija ne koristi sankcije kao političko sredstvo. Izjavio je da Srbija poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i da to ostaje trajna politika Beograda. Dodao je da Dejtonski sporazum definiše podjelu nadležnosti između entiteta i državnih institucija, te da Srbija poštuje granice BiH.
Odnosi Beograda i Sarajeva
Vučić je tokom razgovora više puta naglasio važnost odnosa između Srba i Bošnjaka, navodeći da su, prema njegovom mišljenju, obje strane često propuštale prilike za dijalog. Istakao je da nikada nije izbjegavao razgovore s političkim liderima u Bosni i Hercegovini i da mu je, kako je rekao, stalo do normalizacije odnosa u regionu.
Utjecaj velikih sila
Govoreći o međunarodnim odnosima, Vučić je ocijenio da su zemlje Zapadnog Balkana često dopuštale velikim silama da utiču na njihove odnose u skladu s vlastitim interesima, što je, prema njegovim riječima, imalo negativne posljedice po region.
Genocid u Srebrenici i rezolucija UN-a
Govoreći o genocidu u Srebrenici, Vučić je ponovio da se protivi njegovom formalnom priznanju, iako je međunarodnim presudama jasno utvrđeno da se radi o genocidu. Naveo je da smatra kako je odavanjem poštovanja žrtvama učinio dovoljno, te da insistiranje na pravnoj kvalifikaciji genocida vidi kao političko pitanje.
Vučić je izjavio da je rezoluciju usvojenu u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija doživio kao pokušaj političkog obilježavanja Srbije, dodajući da je, kako je naveo, postupao u interesu svoje zemlje i naroda.
Odnos prema Sandžaku
Govoreći o Sandžaku, Vučić je istakao infrastrukturne projekte kao ključne za razvoj tog područja, navodeći da je decenijama bilo zapostavljeno, ali da se situacija mijenja kroz ulaganja u putnu infrastrukturu. Odbacio je tvrdnje o diskriminaciji Bošnjaka, naglašavajući njihovu zastupljenost u institucijama vlasti i učešće bošnjačkih stranaka u Vladi Srbije.
Optužbe o „Sarajevo safariju“
Vučić je odbacio navode o njegovoj navodnoj uključenosti u ratne aktivnosti u Sarajevu, tvrdeći da je tokom rata bio novinar i da nikada nije učestvovao u oružanim dejstvima. Dokumente i tvrdnje koje su iznijeli pojedini novinari i advokati ocijenio je kao neistinite, navodeći da ne postoji nijedan dokaz koji bi potvrdio takve optužbe.
Regionalna saradnja i energetika
Govoreći o budućnosti regiona, Vučić je istakao važnost izgradnje autoputa Beograd–Sarajevo, naglašavajući da infrastrukturni projekti podstiču razvoj. Ipak, posebnu pažnju posvetio je energetici, ocijenivši da će energetska sigurnost imati veći značaj od saobraćajnih projekata.
Naglasio je potrebu regionalnog povezivanja gasnih i elektroenergetskih mreža, diversifikacije izvora energije i dugoročnog planiranja, ističući da je energetska infrastruktura ključ stabilnosti Zapadnog Balkana u budućnosti.