Ukrajinski medij United24 objavio je potresan video-intervju sa Selverom Hrustićem, državljaninom Bosne i Hercegovine koji je, prema vlastitom svjedočenju, učestvovao u ratu u Ukrajini kao pripadnik ruske vojske, a trenutno se nalazi u ukrajinskom ratnom zarobljeništvu. Njegova ispovijest baca novo svjetlo na način regrutacije stranih državljana, uslove na ratištu i brutalnu realnost sukoba koji već godinama potresa Evropu.
Hrustić u snimku navodi da se prošle godine, 19. septembra, odlučio potpisati ugovor s Ministarstvom odbrane Ruske Federacije u Moskvi. Prema njegovim riječima, motivi za taj potez nisu bili ideološke prirode, već su proizašli iz ličnih problema sa zakonom u jednoj od zemalja Evropske unije. Nadao se da bi mu angažman u ruskoj vojsci mogao donijeti pravnu pomoć, pa čak i obezbijediti advokata koji bi mu pomogao u rješavanju njegovog statusa.
Međutim, vrlo brzo nakon potpisivanja ugovora, suočio se s realnošću koja je, kako tvrdi, bila potpuno drugačija od obećanja. Rečeno mu je da neće biti upućen u direktne borbene akcije, ali se ubrzo našao na prvim linijama fronta, učestvujući u napadima na ukrajinska sela. Opisao je dane provedene u podrumima, pod stalnom prijetnjom granatiranja i napada dronovima, uz minimalne količine hrane i vode.
“Dešavalo se da tokom cijelog dana dobijemo svega pola litre vode i jednu ili dvije male konzerve mesa. Tu količinu su dijelila dvojica vojnika. Ljudi su izlazili u potragu za vodom ili hranom i često se više nisu vraćali. Dronovi su ih brzo locirali i ubijali”, ispričao je Hrustić, dodajući da su greške na terenu često značile sigurnu smrt.
Posebno je naglasio razliku u tretmanu vojnika koji su potpisali ugovore u odnosu na druge pripadnike ruskih snaga. Prema njegovim riječima, oficiri su ih doživljavali kao potrošnu robu, a ne kao ravnopravne vojnike. Jedan od trenutaka koji mu je, kako kaže, ostao duboko urezan u sjećanje bio je kada im je oficir otvoreno rekao da nisu vojnici, već ljudi koji su potpisali ugovor da ubijaju druge za novac.
Hrustić tvrdi da je zarobljavanje od strane ukrajinskih snaga, paradoksalno, bilo ono što mu je spasilo život. Procjenjuje da su šanse za preživljavanje na terenu bile izuzetno male, te ističe da su i mnogi ruski vojnici svjesni da se radi o agresiji, iako se, kako navodi, javnosti plasira sasvim drugačija slika kroz propagandu.
Na kraju, podsjeća se i na pravni aspekt ovog slučaja. Prema Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine, tačnije članu 51, državljanima BiH, uključujući i one s dvojnim državljanstvom, zabranjeno je služenje vojnog roka i vojna obuka u oružanim snagama drugih država. Ovaj slučaj ponovo otvara pitanje odgovornosti, ali i posljedica koje građani BiH mogu snositi zbog učešća u stranim oružanim sukobima.