Dojam koji se sve češće može čuti u evropskim političkim krugovima jeste da je Aleksandar Vučić došao do kraja jedne faze svoje međunarodne legitimacije i da prostor za njegovo dalje političko manevrisanje rapidno nestaje. Posebno se ističe da je serija tekstova u medijima širom Evrope, koji su problematizovali pojavu nazvanu „sarajevski safari“, označila simboličan prekid perioda u kojem je Vučić bio prihvaćen kao sagovornik s kojim se može voditi otvoren dijalog.
Profesor Ivan Videnović sa Univerziteta u Beogradu u razgovoru za Vijesti.ba naglašava dramatičnost političke situacije u Srbiji, ističući da se zemlja nalazi u svojevrsnom stanju “unutrašnje okupacije”. Kako objašnjava, teško je govoriti o stvarnim izborima kada se u pojedinim sredinama pojavljuju naoružane i maskirane grupacije koje bi, kako tvrdi, trebalo da glume nekakvu izbornu kontrolu. Prema njegovim riječima, cijela slika podsjeća na „karikiranu verziju afričke diktature“ koju bi, kaže, bez mnogo truda mogao zamisliti i satiričar poput Saše Barona Koena. Profesor naglašava da takva atmosfera guši svaki pokušaj normalnog političkog života i otvara prostor za manipulacije koje podsjećaju na najrigidnije forme autoritarne vlasti.
Videnović ističe da je politička doktrina aktuelne vlasti zasnovana na ideji potpune kontrole – od najviših državnih institucija pa sve do najmanje mjesne zajednice. U takvom sistemu, kako kaže, ne postoji segment političkog života koji može funkcionisati bez nadzora i pritiska. Zastrašivanje, ucjene, manipulacije i kupovina glasova predstavljaju dio standardnog repertoara političkog djelovanja. Međutim, on naglašava i jednu dodatnu poteškoću: značajan dio društva još uvijek nije raskrstio sa zastarjelim nacionalnim mitovima i historijskim izopačenjima koja su bila okosnica Miloševićevog režima. Ti mitovi, prema Videnoviću, i dalje se tretiraju kao neupitni nacionalni interes, što otežava izgradnju zdravog demokratskog okvira i omogućava Vučićevoj vlasti da održava dominaciju.
Profesor dodatno podsjeća da Srbija, uprkos objektivnoj činjenici da teritorijalno nikada nije bila veća nego u savremenom periodu – čak i bez Kosova – i dalje njeguje osjećaj nezadovoljstva svojim granicama. To nezadovoljstvo, smatra on, objašnjava zašto se ne obilježava jedan od najvažnijih datuma u srpskoj modernoj historiji: 13. juli 1878. godine, kada je Srbija stekla međunarodno priznanje na Berlinskom kongresu. Ignorisanjem tog datuma, kaže, zapravo se pokazuje ambivalentnost prema realnoj državi i neprihvatanje političke stvarnosti.
U procjeni daljih scenarija, Videnović vidi mogućnost da Srbija krene putem sličnim onome kojim je ranije prošla Sjeverna Makedonija, posebno u periodu oko 2015. godine, kada su pregovori između vlasti i opozicije uz međunarodnu posredničku ulogu doveli do izlaska iz ozbiljne političke krize. Po njegovom mišljenju, evropske institucije sve manje imaju strpljenja za Vučićeve političke akrobacije, i sve je jasnije da žele stabilnog sagovornika s kojim se mogu dogovarati o suštinskim pitanjima regionalne politike i evropskih integracija.
U takvim okolnostima, kaže profesor, ključno je da se u Srbiji formira široki front demokratskih snaga — ne nužno svih opozicionih, već onih koje su nedvosmisleno opredijeljene za evropske vrijednosti. Taj blok bi trebalo da iznese jasnu i prepoznatljivu alternativu vlasti, uključujući i ime potencijalnog budućeg premijera, kako bi EU znala šta može očekivati. Kao primjer navodi slučaj Zorana Zaeva, čije je jasno pozicioniranje omogućilo međunarodnoj zajednici da podrži političke promjene u Makedoniji.
Među ključnim pitanjima na koja opozicija mora dati konkretne odgovore, Videnović nabraja: da li ostaju obavezujući Briselski i Ohridski sporazumi, da li prihvataju francusko-njemački plan za normalizaciju odnosa s Kosovom u okviru poglavlja 35, hoće li Srbija uskladiti svoju spoljnu politiku sa EU i kakav je plan za smanjenje uticaja Rusije, posebno u energetskom sektoru. Opozicija, zaključuje on, mora ponuditi jasan i konkretan program ako želi ozbiljnu podršku Evropske unije.
Prenosi Vijesti.ba