Nakon što je Evropska komisija zvanično odobrila Reformsku agendu Bosne i Hercegovine, pred državom se sada nalaze brojni naredni koraci neophodni za otključavanje paketa vrijednog 976,6 miliona eura. Ova sredstva predstavljaju kombinaciju bespovratnih grantova i povoljnih kredita, ali dolaze uz vrlo stroge uslove i jasno definisane mehanizme kontrole. Prvi i najhitniji zadatak pred institucijama BiH jeste potpisivanje Sporazuma o instrumentu za reforme i rast, dokumenta koji detaljno propisuje pravila kako će novac biti korišten, ko nadzire proces i koje su obaveze svih nivoa vlasti.
Sporazum predviđa da nijedna tranša sredstava neće biti isplaćena unaprijed. Vlasti u BiH morat će najprije provesti dogovorene reforme, dokazati da su provedene u potpunosti, a tek potom uputiti zahtjev za isplatu sredstava. Ako dođe do kašnjenja u realizaciji, kašnjenje će se automatski odraziti na isplate. Ukoliko se zadaci ne izvrše u predviđenim rokovima, sredstva će biti izgubljena i neće moći biti naknadno povučena.
Jedan od ključnih elemenata sporazuma, prema dokumentima koje su potpisale i druge zemlje Zapadnog Balkana, jeste imenovanje nacionalnog koordinatora. Riječ je o funkciji od izuzetne važnosti, jer osoba na toj poziciji postaje glavna veza između institucija Bosne i Hercegovine i Evropske komisije. Koordinator će biti zadužen za komunikaciju s Briselom, pripremu tehničke dokumentacije, koordinaciju reformskih procesa među različitim institucijama te praćenje i verifikaciju finansijskih obaveza. Pored toga, moraće ostvarivati direktnu saradnju s evropskim istražnim i nadzornim tijelima, uključujući OLAF i EPPO, što podrazumijeva strogo praćenje svih potencijalnih nepravilnosti.
Međutim, već sada je jasno da će upravo imenovanje koordinatora postati nova tačka političkog sukoba. Prema trenutnim najavama, posebno iz redova SNSD-a, ova stranka izrazila je zabrinutost da sporazum “ne prepoznaje entitet”, iako se stvarni razlog protivljenja, kako se sve češće ističe, krije u činjenici da novac iz EU neće moći biti zloupotrijebljen niti korišten bez stroge dokumentacije i kontrole. Svaki euro moraće biti opravdan i direktno vezan za realizaciju reformskih mjera, što predstavlja ozbiljan otklon od dosadašnje prakse u kojoj su politički dogovori i neformalni interesi često dominirali procesima upravljanja javnim finansijama.
Sporazumom se BiH obavezuje ne samo na fiskalnu odgovornost, već i na usklađivanje budućih projekata sa evropskim vrijednostima. To uključuje vladavinu prava, zaštitu ljudskih prava, rodnu ravnopravnost i brigu o okolišu. Poseban naglasak stavlja se na princip „ne čini značajnu štetu“, što znači da projekti koji će biti finansirani ne smiju negativno utjecati na klimu niti se oslanjati na fosilna goriva. Ovo će imati naročitog uticaja na planiranje energetskih i infrastrukturnih investicija, jer će institucije morati dokazati da projekti ispunjavaju evropske standarde.
Reformska agenda tako predstavlja mnogo više od finansijske podrške — ona je svojevrsna mapa puta prema uređenijem, transparentnijem i odgovornijem funkcionisanju države. Upravo zato se, prema ocjenama analitičara, neke političke strukture poput SNSD-a protive njenoj realizaciji, jer Evropska unija kroz ovaj instrument praktično zatvara prostor za korupciju i neregularnosti. Uz to, odgovornost HDZ-a BiH dodatno se problematizira jer ova stranka, iako formalno podržava evropski put, svojim potezima često omogućava SNSD-u nastavak blokada.
Prenosi Raport