Od momenta kada je prije sedam godina pročitao knjigu „Kad sam bio hodža“ autora Damira Ovčine i podijelio svoje dojmove s javnošću, kod reditelja Ademira Kenovića počela je tinjati ideja o ekranizaciji ovog značajnog romana.
„Fantastičan roman! Upravo sam završio čitanje ove preznačajne knjige… Ne mogu opisati ushićenost za vrijeme čitanja ovog djela i ispunjenost nakon toga… Brilijantno, dosljedno, posvećeno, objektivno, hrabro… i mnogo više od toga…! Bravo Damir Ovčina!“, napisao je tada Kenović.
Već tada je u javnosti stvoren veliki interes, budući da Kenović stoji iza antologijskih filmova „Kuduz“, „Savršeni krug“ i „Ovo malo duše“, koji su obilježili bh. kinematografiju.
Pripreme u završnoj fazi
Iako je snimanje najavljivano u nekoliko navrata, do realizacije je došlo tek sada. Kenović je na upit Raporta potvrdio da su pripreme u završnoj fazi:
„Privodimo kraju pripreme. Čekamo još neke termine“, rekao je.
Na pitanje da li su finansijske i infrastrukturne poteškoće bh. kinematografije uticale na zastoj, odgovorio je:
„Projekt nije bio na čekanju. To je složen, obiman i kompleksan projekt i zbog toga to traje.“
Dodao je da će se snimati i film i osam epizoda serije, za koje on potpisuje i scenarij i režiju.
Radnja romana i serije
Na stranici BH ContentLab, uz plakat filma i serije, podsjeća se na sadržaj:
Glavni lik je 18-godišnji mladić koji se zatekao na Grbavici u trenutku potpune blokade ovog sarajevskog naselja. Našao se u zgradi u kojoj inače ne živi i ubrzo dospijeva u radni vod koji ima zadatak sakupljati i zakopavati leševe ubijenih. Mladić je jedini koji zna izgovoriti nekoliko riječi muslimanske molitve nad plitkim grobovima, zbog čega dobija nadimak „hodža“.
Radni vod nosi opljačkani namještaj, šporete i frižidere za nove „gospodare“. Komandant voda, poznat kao Šef, prema radnicima razvija zaštitnički odnos, iako duboko prezire zločine. Kada postane nepodoban, nestaje bez traga, a mladića šalju na prvu liniju fronta da kopa rovove.
Noću mora svirati vojnicima dok oni čine zločine. Kada dvojica vojnika pokušaju natjerati „hodžu“ da poput mujezina pjeva ezan, on ih ubija i bježi. Sljedeće dvije i po godine skriva se u praznim stanovima, uz pomoć komšinice Srpkinje s kojom razvija poseban odnos.
Značaj priče
Kenović ističe da je priča složena i univerzalna, jer prikazuje ljudskost i užas rata kroz perspektivu mladog čovjeka. Radi se o djelu koje prevazilazi granice Bosne i Hercegovine i ima potencijal da postane snažno međunarodno priznato filmsko ostvarenje.