Višestruko nagrađivana predstava Tri prikazivanja Boga autora i reditelja Aleša Kurta (60) 18. septembra prvi put će biti izvedena u Sarajevu, na sceni Pozorišta mladih. Komad je nastao u produkciji Narodnog pozorišta Tuzla i već je izazvao veliku pažnju publike i kritike.
Predstava je strukturirana u tri jednočinke koje tematiziraju najstrašnije situacije iz novije historije, ali i snagu ljudske istrajnosti u borbi za goli život. Jedna radnja smještena je u opkoljeni Staljingrad, druga u koncentracioni logor Auschwitz, a treća na zloglasni Goli otok. Kroz ta tri prostora obilježena tragedijom Kurt istražuje pitanja vjere, postojanja i ljudske prirode.
Na pitanje kakva očekivanja ima od sarajevske premijere, Kurt kaže:
„Predstava se obraća svakom pojedincu u publici. Teško je očekivati jedinstvenu reakciju, jer ona poziva gledaoca da pogleda u sebe. Reakcije najbolje osjećaju glumci na sceni.“
Historija kao krug
Zašto su Staljingrad, Auschwitz i Goli otok danas važni? Prema Kurtu, historija se ne odvija linearno, već cirkularno:
„Sve se ponavlja. Kao partija karata – završi se jedna, karte se skupe i sve počinje iznova. Niko ne može da ustane i ode.“
Upitan da li bi dopunio spisak najstrašnijih mjesta ljudske historije, ističe da se on stalno širi:
„Teoretski je moguće da je isti čovjek prošao kroz sva tri mjesta. I nekim čudom preživio.“
Predstava, iako višestruko nagrađena, ne nudi konačne odgovore:
„Mi ne možemo ljudima davati odgovore na smisao univerzuma. Samo postavljamo elemente i pokušavamo otkriti njihove veze. Publika ide svojim putem. Odrediti unaprijed poruku djela značilo bi pretvoriti ga u propagandu.“
Likovi u komadu imaju vizije, slike i glasove – što se može tumačiti i kao plod ekstremnih okolnosti. Kurt naglašava da iako čovječanstvo danas prolazi kroz teške trenutke, nije na svojim krajnjim granicama:
„Mi nismo sposobni sagledati čovječanstvo u cjelini. Biće moguće stvari koje nam se sada čine nezamislivima. O njima ćemo misliti tek kad se dogode.“
Snaga umjetnosti danas
O snazi umjetnosti u savremenom svijetu kaže:
„Ogromna je. Zato je neki i smatraju opasnom. Imate svježe primjere zabranjivanja djela. Apsurdno, jer ih to čini jačim. Pomislite na jednu sliku – ne postoji sila koja je može izbrisati iz mozga. Vijesti se brišu same od sebe, umjetnost ostaje.“
Tri prikazivanja Boga tako postaje umjetnički podsjetnik da tragedije prošlosti nisu tek mrtva slova historije, već stalna opomena i ogledalo ljudske prirode.