Bosna i Hercegovina, zemlja bogata prirodnim resursima, posljednjih godina intenzivno razvija projekte obnovljivih izvora energije, prvenstveno vjetro i hidro elektrane te solarne energane. S obzirom na globalne trendove prema dekarbonizaciji i energetskoj tranziciji, takvi projekti bi trebali predstavljati strateški prioritet. Ipak, praksa dodjele koncesija u BiH posljednjih godina otkriva duboko isprepletene interese politike, kapitala i političkih lobija, što često stvara sumnju u transparentnost i ekonomsku opravdanost ovih investicija.
Politički aktori i njihovi interesi
Primjeri dodjele koncesija pokazuju kako su pojedini politički i ekonomski moćnici u BiH povezani s projektima obnovljive energije. Među njima se u nezavisnim istraživačkim medijima najčešće spominju:
1. Edhem Bičakčić – nekadašnji predsjednik Vlade Federacije BiH i visoki funkcioner SDA, danas predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH, povezan sa dodjeljivanjem koncesija za hidro i vjetro elektrane te solarne energane u Bosni i Hercegovini, kojem su tokom tridesetpetogodišnje karijere pripisivane brojne afere. Od privatizacijskih prevara i korupcije, pa sve do plaćanja državnim parama lobija u Americi za interese porodice Izetbegović.
2. Vojin Mitrović – visoki funkcioner SNSD-a i bivši ministar komunikacija i transporta BiH, koji je nakon svog državnog mandata pokrenuo investiciju od preko 200 miliona KM za izgradnju solarnih energana. Iako je javno od opozicije u Republici Srpskoj prozivan u aferi „dva papka“ za kupovinu poslaničkih glasova i trgovinu utjecajem u narodnoj Skupštini RS, do danas nije procesuiran ali je preko noći postao ponosni vlasnik najveće solarne investicije u manjem BH entitetu.
3. Zdravko Mamić –poznat po utjecaju na privatni i politički sektor u Hrvatskoj i BiH, te navodnim vezama sa krugovima HDZ-a BiH, pored brojnih afera u nogometu, u posljednje vrijeme se dovodi sa stotinama miliona teškim projektima solarnih energana. Kontraverzni „Maminjo“ kako voli da ga bliži prijatelji nazivaju, na svojim brojnim gostovanjima po BH medijima, pun je hvale dobrodošlici u Bosni u odnosu na njegov „politički“ progon u Hrvatskoj. A i kako ne bi kad su ovom bjeguncu od hrvatskog pravosuđa, u Bosni i Hercegovini dodijeljena prava na stotine miliona vrijednih koncesija za solarne energane. Podaci iz Regulatorne komisije za energiju Federacije BiH i Republike Srpske pokazuju da su samo u periodu 2015–2023. godine za projekte vjetro elektrana dodijeljene koncesije u vrijednosti preko 1,2 milijarde KM, dok su subvencije za podršku proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora iznosile više od 250 miliona KM godišnje. Za hidroenergetske projekte veće od 10 MW, dodijeljene su koncesije u vrijednosti oko 800 miliona KM, dok su solarnim elektranama s ukupno instaliranih 200 MW dodijeljeni krediti i subvencije od oko 120 miliona KM.
Rentabilnost i politički marketing
U teoriji, obnovljivi izvori energije trebali bi doprinijeti energetskoj sigurnosti i smanjenju emisija CO₂. U praksi, međutim, mnogi projekti pokazuju da je ekonomska opravdanost često sekundarna u odnosu na politički marketing i osobne interese. Primjeri BiH projekata pokazuju:
• Vjetroelektrane koje rade na punom kapacitetu tek 50–60% vremena, čime se smanjuje efikasnost investicije.
• Hidroelektrane čije su cijene električne energije višestruko subvencionisane, što direktno podiže troškove struje za krajnjeg potrošača.
• Solarni projekti s visokim početnim ulaganjima, ali relativno sporim povratom kapitala, posebno u manjim lokalnim zajednicama gdje nije osigurano dugoročno održavanje.
Ova dinamika stvara percepciju da su obnovljivi izvori energije često simbol političkog marketinga, gdje dodjela koncesija služi jačanju utjecaja određenih političkih i ekonomskih aktera, umjesto da se fokusira na ekonomski ili ekološki interes šire zajednice.
Međunarodna perspektiva: Trump i kritika obnovljivih izvora
Situacija u BiH dobija dodatnu refleksiju u svjetlu globalne debate. Nedavna najava bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa da će blokirati buduća odobrenja za projekte energije vjetra i sunca izazvala je buru reakcija u SAD-u i globalno. Trump je izjavio da su „dani gluposti prošli“ i da obnovljivi izvori energije podižu troškove struje, naglašavaju neizgovorenu dilemu između političkog marketinga i stvarne rentabilnosti. Iako njegova retorika ima jasan politički ton, ona postavlja suštinsko pitanje koje važi i za BiH: koliko su obnovljivi izvori energije stvarno ekonomski održivi, a koliko su instrument političkih interesa i lobija velikih kompanija? Ekonomija obnovljivih izvora energije nije crno-bijela. S jedne strane, solarne i vjetroelektrane jesu značajno pojeftinile u posljednjoj deceniji, postavši konkurentne fosilnim gorivima. Međutim, njihova rentabilnost u velikoj mjeri zavisi od subvencija i državnih poticaja. Kada se ti poticaji smanje ili ukinu, mnogi projekti pokazuju svoju ranjivost – naročito u državama sa slabijom mrežnom infrastrukturom ili nestabilnim klimatskim uslovima. Trump, dakle, pogađa u osjetljivu tačku: održivost obnovljive energije nije samo pitanje ekologije, već i ekonomije. Važno je napomenuti da, ekološki aspekti koje Trump prešućuje također zaslužuju pažnju. Vjetroelektrane, iako „čiste“ na papiru, često imaju negativan uticaj na ekosistem. Brojna istraživanja pokazuju da velike vjetroturbine uzrokuju pomor ptica selica, šišmiša i narušavaju prirodne migracijske puteve. Isto važi i za solarne elektrane koje zauzimaju ogromne površine zemljišta, često uništavajući staništa flore i faune. Dakle, i obnovljivi izvori imaju svoju cijenu i to ne u ugljendioksidu, nego u biodiverzitetu. Trumpova odluka, međutim, ne može se posmatrati isključivo kroz prizmu ekologije ili ekonomije. Ona je i politički potez, usmjeren protiv „zelenih politika“ koje njegovi protivnici u demokratskom spektru snažno guraju. U trenutku kada globalna zajednica ulaže napore u energetsku tranziciju, Trump se vraća tradicionalnim modelima: naftom, gasom i ugljem; koji mu donose podršku industrijskih lobija i dijela biračkog tijela. Ključno pitanje je: da li će zabrana novih projekata zaista donijeti niže cijene i energetsku stabilnost ili će dugoročno gurnuti SAD u tehnološki zaostatak? Dok Evropa i Azija ubrzano ulažu u zelene tehnologije, američko povlačenje moglo bi značiti gubitak liderske pozicije u energetskoj revoluciji. Trumpov istup treba shvatiti ozbiljno, ali i kritički. Energetska budućnost svijeta ne može se svesti na slogane o „gluposti“ i „rekordnim troškovima“. Potrebna je uravnotežena politika koja će istovremeno štititi ekonomiju, okoliš i tehnološki razvoj, nešto što trenutna administracija očito ne vidi kao prioritet. U svjetlu globalnih energetskih tokova, utakmica i poruka najmoćnijih lidera na Svijetu, Bosna i Hercegovina se nalazi na raskrsnici između energetske tranzicije i političke korupcije. Dodjela koncesija povlaštenim tajkunima i politički povezanim srukturama, ilustrira problem miješanja političkih, privatnih i etničkih interesa u ključne infrastrukturne projekte. Dok subvencije rastu, a cijene električne energije poskupljuju, postavlja se pitanje: da li BiH zaista razvija održivu energetsku budućnost ili reproducira model političkog kapitala i lobiranja? Analiza domaćih i međunarodnih trendova jasno pokazuje da energetska politika ne može biti izolirana od političkog nadzora i javne transparentnosti. Ako se nastavi model dodjele koncesija po političkom ključu, Bosna i Hercegovina riskira da obnovljivi izvori energije postanu više simbol moći i marketinga nego stvarni instrument energetske sigurnosti i ekološke održivosti.
ISTRAŽIVAČKI TIM: SmartInfo.ba