Za mjesec dana ugašena dva mlada života: pijani i drogirani vozači nastavljaju ubijati
Tuzlanski kanton je u proteklih mjesec dana potresen dvjema teškim saobraćajnim nesrećama, u kojima su stradala dva mlada studenta tuzlanskih univerziteta. Ove tragične smrti još jednom su skrenule pažnju na alarmantno stanje sigurnosti na cestama u Bosni i Hercegovini, te na sve prisutniji problem neodgovornih vozača koji voze pod utjecajem alkohola i narkotika.
Prva tragedija dogodila se 13. jula u Tuzli, kada je život izgubio 22-godišnji Amar Sejdinović, student privatnog Univerziteta FINRA. Tog dana, Amar je sjedio na zadnjem sjedištu Golfa koji je bio parkiran, kada se u vozilo velikom brzinom zaletio automobil kojim je upravljao 37-godišnji Nedim Hasanbegović. Prema informacijama iz istrage, Hasanbegović je neposredno prije nesreće učestvovao u ilegalnom uličnom trkanju. Toksiološkim nalazima potvrđeno je da je bio pod utjecajem alkohola i narkotika. Amar je preminuo od zadobijenih povreda, a njegova prerana smrt izazvala je šok i tugu širom zajednice.
Samo nekoliko sedmica kasnije, 5. augusta, slična sudbina zadesila je i 19-godišnju Ajlu Nuhanović, studenticu Mašinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Ajla je stradala dok je prelazila ulicu na pješačkom prijelazu u Živinicama, kada ju je velikom brzinom udario Volkswagen Passat kojim je upravljao Vejsil Halilović. Vozač je bio pod utjecajem alkohola – alkotest je pokazao 0,94 promila. Mlada Ajla je na mjestu podlegla povredama, a vijest o njenoj smrti potresla je mnoge. Njena porodica, koja se tog dana spremala na putovanje, ostala je zauvijek uskraćena za budućnost sa svojom kćerkom.
Dvije nesreće. Dva mlada života. Dvije porodice u crnini. I dvije šokantne potvrde da se na bh. cestama svakodnevno događa zločin zbog neodgovornosti i bahatosti vozača. Alkohol i droga, u kombinaciji s brzinom i kršenjem saobraćajnih pravila, odnose živote onih koji nisu učinili ništa pogrešno – mladih ljudi s budućnošću pred sobom.
Javnost s pravom traži odgovore: dokle će se ovakve tragedije dešavati nekažnjeno? Kada će pravosuđe i institucije početi donositi konkretne mjere, umjesto da se iznova broje izgubljeni životi? Kazne za ovakva djela moraju biti oštrije, a kontrole rigoroznije. Jer svaki izgubljeni život je nenadoknadiv.
Vrijeme je da se prestane s pasivnošću. Svaka šutnja i odgađanje odgovornosti koštaju – doslovno – ljudskih života. Sljedeći put to može biti nečije dijete, brat, sestra, prijatelj. Koliko još mladih mora poginuti da bi se nešto promijenilo?