U analizi objavljenoj u prestižnom američkom časopisu Foreign Policy, politički ekonomista Ismet Fatih Čančar i predsjednik Saveza za strateška partnerstva SAD-a i BiH Ismail Čidić upozoravaju da se Bosna i Hercegovina, skoro trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, suočava s najozbiljnijim izazovom svom ustavnom poretku.
Prema autorima, djelovanje vodećih hrvatskih političkih struktura u Sarajevu i Zagrebu – u otvorenom savezu s Miloradom Dodikom i secesionističkom politikom Republike Srpske – vodi ka destabilizaciji zemlje i povratku ideologija iz devedesetih.
Foreign Policy piše kako je teško pronaći zemlju u kojoj se ime jednog prosječnog grada iz američke unutrašnjosti – Dayton – pominje češće nego New York ili Los Angeles, osim u Bosni i Hercegovini. Od kraja rata, “Dayton” simbolizira ne samo mir, već i disfunkcionalni politički okvir koji i dalje oblikuje budućnost zemlje.
U maju ove godine, američki kongresmen i bivši gradonačelnik Daytona Mike Turner organizovao je konferenciju pod nazivom “Daytonski dijalog” tokom zasjedanja Parlamentarne skupštine NATO-a. Događaj je bio najavljen kao platforma za razgovor o budućnosti BiH i američkom angažmanu, ali je, prema autorima, poslužio kao sredstvo za promovisanje hrvatske nacionalističke agende.
U vrijeme kada je Milorad Dodik započeo najintenzivniji napad na sam Dejtonski okvir, međunarodni akteri i dalje su fokusirani na simbolične osude, dok zanemaruju, pa čak i podržavaju, koordiniranu destabilizaciju koju provodi hrvatski politički vrh. Ta agenda, kako navode autori, podriva međunarodne napore i predstavlja prijetnju stabilnosti cijele regije.
Obilježavanje godišnjice Dejtona dodatno je, po njihovom mišljenju, pokazalo dubinu tog problema: konferencija je bila ispunjena retorikom iz devedesetih, uključujući otvorenu podršku etničkoj segregaciji i miješanje u unutrašnja pitanja BiH, naročito oko izbornog zakona.
Autori naglašavaju da Hrvatska već godinama koristi HDZ BiH kao mehanizam za politički uticaj, a današnja politika Zagreba prema BiH, kako tvrde, nastavak je projekata iz rata – samo u političkoj formi. Pritom ističu da je dok Dodik iskoristio autonomiju RS-a za prijetnje secesijom, Hrvati nikada nisu dobili sličan nivo autonomije, što sada nastoje ostvariti kroz zahtjev za “legitimnim predstavljanjem”.
Koncept “legitimnog predstavljanja”, koji forsira HDZ BiH, koristi se, prema analizi, kao sredstvo za etničku i teritorijalnu podjelu zemlje, uz pokušaj uspostavljanja tzv. “trećeg entiteta”. Predložene izmjene izbornog zakona ciljaju isključivanje Hrvata iz mješovitih kantona iz političkog odlučivanja, čime bi se unaprijed kontrolisali izborni rezultati.
Autori ukazuju i na vezu prijedloga sa naslijeđem ratnog projekta tzv. Herceg-Bosne, koji je Haaški tribunal proglasio udruženim zločinačkim poduhvatom, te upozoravaju da se kroz izborne izmjene pokušava ozakoniti etnička isključivost.
Istovremeno, HDZ BiH i vlasti u Zagrebu kontinuirano se protive provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava koje zahtijevaju uklanjanje etničke diskriminacije u političkom sistemu BiH. Presudu Kovačević protiv BiH nazivaju fabrikovanom, iako ona ukazuje da aktuelni sistem ne priznaje politička prava pojedinaca koji se ne uklapaju u ustaljene etničke obrasce.
U analizi se navodi i kako su nekadašnji hrvatski lideri poput Mesića, Josipovića i Pusić zagovarali građanski pristup i saradnju sa Sarajevom. Danas su, međutim, ti glasovi marginalizirani, dok se čak i lijeve stranke sve više priklanjaju nacionalističkoj retorici. Posebno je naglašena transformacija predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, koji je od nekadašnjeg podržavaoca Željka Komšića postao glasni zagovornik ekstremne retorike, nerijetko s rasističkim konotacijama.
Autori zaključuju da današnje hrvatsko djelovanje u BiH, u sprezi s Dodikovom politikom, predstavlja najozbiljniji udar na državni suverenitet BiH od kraja rata. Međunarodna zajednica, prema njihovim riječima, pasivno toleriše ovakvo stanje, dopuštajući da BiH funkcioniše kao zona uticaja između Hrvatske i Srbije, što vodi ka planskoj nestabilnosti.
Ako Zapad nastavi ignorisati problem, riskira potpunu delegitimizaciju vlastitih vrijednosti u BiH. Umjesto novih etničkih linija i teritorijalnih podjela, Bosni je potrebna istinska ustavna reforma koja će građanima omogućiti jednaka politička prava, bez obzira na etničku pripadnost.
Prenosi Klix.