Nakon otkrića 31 djeteta u stambenoj kući u Brčkom, dodatno je uhapšeno pet osoba, među kojima su i pojedinci koji tvrde da su roditelji nekolicine mališana. Oni su jučer pušteni na slobodu, nakon čega se oglasio advokat Dino Dabić, pravni zastupnik dvoje roditelja romske nacionalnosti.
Dabić, koji zastupa osumnjičene roditelje L.Š. i Ns-x. H., istakao je da se njegovim klijentima na teret stavlja krivično djelo zapuštanja ili zlostavljanja djeteta. Takođe je ukazao na nepravilnosti u pravosudnom sistemu koje su došle do izražaja u ovom slučaju, posebno se osvrnuvši na otežan pristup djeci.
“Suprotno standardima pravičnog postupka, Zakonu o krivičnom postupku i Konvenciji o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda, koja treba da važi za sve, uključujući Rome, osumnjičenima je bio uskraćen pristup branitelju čak 40 sati nakon hapšenja. Takav postupak je neprihvatljiv jer zakonski i konvencijski standardi jasno nalažu osiguranje neometanog pristupa branitelju u svakom trenutku. Ograničenja su moguća samo u izuzetnim okolnostima i pod strogo propisanim uslovima, a zakonodavstvo Bosne i Hercegovine ni ne predviđa mogućnost privremenog ograničenja pristupa branitelju”, naglasio je Dabić.
Takođe se osvrnuo na oduzimanje djece roditeljima, naglasivši da se prava i slobode mogu ograničiti isključivo odlukama nadležnih institucija, prvenstveno sudskim rješenjima.
“Ipak, u ovom slučaju djeca su smještena u hotel i odvojena od roditelja, ponavljam Roma, bez ikakvog pisanog dokumenta kojim bi oni o tome bili obaviješteni. Štaviše, roditeljima se usmeno i neformalno zabranjuje kontakt sa vlastitom djecom. Jedino sud može donijeti mjeru zabrane prilaska određenim osobama, dok Centar za socijalni rad može propisati mjere nadzora ili ograničenja roditeljskih prava. No, Brčko distrikt uopšte nema samostalni Centar za socijalni rad, a sudu nisu ni predložene mjere zabrane prilaska djeci, niti ih je sud donio. Stoga ostaje nejasno na osnovu kojeg pravnog akta se ovakva situacija održava. Ako ne postoji valjana pravna osnova, smatram da je riječ o ozbiljnom kršenju ljudskih prava i prava na pravičan postupak”, dodao je Dabić.
Istakao je i da u ovom slučaju nije uzet u obzir specifičan način života romske populacije, koji nije u potpunosti prihvaćen ni integrisan u društvo. Dabić tvrdi da su Romi zbog toga često primorani da se snalaze i organizuju život na način koji, iz perspektive većinske populacije, može izgledati haotično i ispod prihvaćenog standarda.
“Međutim, umjesto da se prepozna kako Romi djeluju u skladu sa svojim mogućnostima, njihov način preživljavanja se stigmatizuje do te mjere da dolazi do pravosudne represije, bez pokušaja pružanja stvarne pomoći. Tako je i ovaj, nazovimo ga, ilegalni vrtić godinama funkcionisao, a društvo nije reagovalo kako bi Romima pomoglo u brizi za djecu. Niko tada nije postavio pitanje odgovornosti društva koje nije obezbijedilo osnovne uslove za život romske djece”, naveo je Dabić.
Zaključio je da država, koja nije bila spremna osigurati uslove života romskoj djeci, sada te iste Rome, odnosno njihove roditelje, strogo optužuje jer su, u takvim okolnostima, pokušali da se snađu na način koji im je bio dostupan.