Novo istraživanje otkrilo je ključnu vezu između otapanja antarktičkog leda i povećane vulkanske aktivnosti, što izaziva zabrinutost zbog mogućih dugoročnih učinaka na globalnu razinu mora, izvještava Daily Mail.
Topljenje antarktičkog leda smanjuje pritisak na magmene komore ispod ledene ploče, što može izazvati njihovo širenje. Ovaj proces oslobađa plinove zarobljene u magmi, čime se povećava mogućnost vulkanskih erupcija. Erupcije oslobađaju toplinu koja dodatno ubrzava topljenje leda, stvarajući razornu povratnu sprezu koja može ubrzati porast razine mora i ugroziti obalne regije.
Napredni modeli, koji su uključivali više od 4000 simulacija, pokazali su da otapanje ledenih ploča može ubrzati početne faze vulkanskih erupcija za desetljeća ili čak stoljeća. U jednom scenariju, znanstvenici su simulirali uklanjanje ledene ploče debljine 1000 metara tijekom 300 godina, što je rezultiralo značajnim povećanjem vulkanske aktivnosti.
Vulkanske erupcije ispod ledene ploče mogle bi otopiti milijune kubičnih metara leda svake godine, što bi indirektno doprinijelo globalnom porastu razine mora. U slučaju potpunog topljenja ledenog pokrivača zapadnog Antarktika, razina mora mogla bi porasti za oko 58 metara, što bi potopilo velike obalne gradove poput New Yorka, Tokija i Šangaja.
Iako se predviđa da bi potpuni kolaps mogao nastati do 2300. godine, povratna sprega između otapanja i vulkanske aktivnosti mogla bi ubrzati ovaj vremenski okvir. Za preciznija predviđanja potrebna su daljnja istraživanja.
Istraživači su usporedili svoja otkrića s povijesnim podacima iz Anda, gdje je vulkanska aktivnost porasla nakon otapanja patagonijskog ledenog pokrova prije 18.000 do 35.000 godina. Ova povijest pojačava povezanost između gubitka površinskog leda i povećane vulkanske aktivnosti.
Naučnici upozoravaju da ovaj proces traje stoljećima, što znači da bi njegovi učinci mogli biti dugotrajni, čak i ako se tempo klimatskih promjena uspori.