Nasilje u porodici i krivična djela protiv braka, porodice i mladeži predstavljaju jedan od najznačajnijih sigurnosnih i socijalnih izazova u Kantonu Sarajevo. Prema zvaničnim mjesečnim izvještajima Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) za prvih pet mjeseci 2026. godine, uočava se kontinuiran i zabrinjavajući trend rasta broja registrovanih krivičnih djela iz ove oblasti, sa posebno izraženom eskalacijom tokom proljetnih mjeseci.
Kretanje broja krivičnih djela i struktura delikata
U periodu od januara do maja 2026. godine, ukupno je registrovano 296 krivičnih djela iz oblasti protiv braka, porodice i mladeži. Dominantno krivično djelo u ovoj kategoriji je Nasilje u porodici (član 222. KZ FBiH), koje čini preko 90% svih evidentiranih slučajeva. Pored nasilja u porodici, zabilježeni su i izolovani slučajevi oduzimanja djeteta ili maloljetnika, izbjegavanja izdržavanja, te zapuštanja ili zlostavljanja djeteta.
Ključni indikator zabrinutosti: Procenat povratnika (recidivista) među prijavljenim licima konstantno se kreće oko ili iznad 50% u svakom posmatranom mjesecu, dostižući vrhunac u februaru kada je čak 60% prijavljenih lica već imalo prethodne dosijee za slična djela. To direktno ukazuje na nisku efikasnost trenutnih kaznenih i rehabilitacionih mjera.
Geografska distribucija nasilja po općinama:
Analizom podataka po općinama u sastavu Kantona Sarajevo, vidljivo je da su najmnogoljudnije općine ujedno i najveća žarišta. Općina Ilidža i Općina Novi Grad bilježe konzistentno visoke brojke tokom cijelog 1 perioda. Posebno drastičan skok zabilježen je u općini Novi Grad u maju, sa čak 19 krivičnih djela, kao i na Ilidži koja je tokom marta i maja bilježila po 15 djela.
Karakteristike i oblici ispoljavanja nasilja
Kriminalistička praksa i zakonodavni okvir u Federaciji BiH prepoznaju heterogenu strukturu manifestacionih oblika nasilja u porodici. Kroz analizu operativnih podataka policijskih uprava MUP-a KS, izdvajaju se četiri osnovna modaliteta izvršenja:
Napad na psihički integritet i emocionalno zlostavljanje:
Statistički najzastupljeniji primarni oblik inicijalnog djelovanja koji obuhvata kontinuirane verbalne napade, ozbiljne prijetnje po život i tijelo, ponižavanje, te sve izraženiji fenomen uhođenja i digitalnog uznemiravanja (cyber-stalking). Ovaj oblik služi kao mehanizam uspostavljanja kontrole i prisile.
Fizičko nasilje i nanošenje tjelesne patnje: Obuhvata radnje od upotrebe fizičke sile (udaranje, guranje, davljenje) do upotrebe podesnih predmeta ili hladnog oružja. U proljetnim mjesecima (mart i maj) bilježi se visok intenzitet fizičke brutalnosti, što korelira sa povećanim brojem intervencija policije na terenu i zahtjeva za medicinskim zbrinjavanjem žrtava.
Ekonomsko nasilje: Manifestuje se kroz uskraćivanje finansijskih sredstava za osnovne životne potrebe, zabranu zapošljavanja ili potpunu kontrolu nad prihodima žrtve, čime se žrtva dovodi u stanje apsolutne ekonomske zavisnosti, što otežava napuštanje nasilne zajednice.
Viktimizacija djece (svjedoci i direktne žrtve): Izuzetno nepovoljan aspekt unutar strukture delikata jeste činjenica da su maloljetna lica u visokom procentu direktni svjedoci nasilnih manifestacija, što po novim pravnim standardima predstavlja poseban oblik zlostavljanja djeteta i otežavajuću okolnost za počinioca.
Zaštitne mjere i institucionalni odgovor
Institucionalni odgovor na eskalaciju nasilja primarno se oslanja na koordinisano djelovanje MUP-a KS, centara za socijalni rad i nadležnih općinskih sudova kroz izricanje i sprovođenje hitnih zaštitnih mjera.
Statistika i dinamika izricanja mjera:
Općinski sudovi su, na prijedlog policijskih uprava, izrekli stotine mjera s ciljem trenutne zaštite žrtava. Kvantitativni fokus je na sljedećim mjerama:
Zabrana približavanja žrtvi i zabrana komunikacije/uznemiravanja:
Tokom proljetnog perioda ove mjere bilježe drastičan porast, dostižući u prosjeku i do 100 pojedinačnih odluka mjesečno. One podrazumijevaju definisanje prostorne udaljenosti (najčešće 100 metara) i potpunu zabranu kontakta putem telefona ili društvenih mreža.
Udaljenje iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora:
Kao najrepresivnija preventivna mjera, primjenjivana je konzistentno između 18 i 27 puta mjesečno. Ova mjera je ključna jer teret dislokacije prebacuje sa žrtve na počinioca.
Kriminalistički aspekt kršenja mjera:
Ozbiljan sigurnosni rizik identifikovan u izvještajima MUP-a KS jeste kontinuirani rast kršenja izrečenih zaštitnih mjera. Evidentirana je stabilna stopa nepoštovanja sudskih naredbi: 11 slučajeva u januaru, 13 u februaru, 11 u martu, 10 u aprilu, te nagli skok na 15 kršenja u maju. Iz kriminalističke perspektive, kršenje zaštitne mjere ne predstavlja samo nepoštovanje suda, već jasan indikator visokog rizika od ponavljanja krivičnog djela sa težim posljedicama, što zahtijeva momentalno lišenje slobode počinioca.
Zaključak i konkretne kriminalističko-operativne mjere:
Statistički podaci za period januar – maj 2026. godine nedvosmisleno potvrđuju da je nasilje u porodici u Kantonu Sarajevo u stanju progresivnog porasta, s kulminacijom u maju (82 krivična djela). Alarmantno visoka stopa recidivizma (koja redovno prelazi 50%) i permanentno kršenje izrečenih zaštitnih mjera ukazuju na to da tradicionalni, reaktivni model policijskog i pravosudnog djelovanja ne postiže željeni preventivni efekat.
U cilju unapređenja sistema i podizanja nivoa sigurnosti žrtava, sa fokusom na struku (kriminalistiku, kriminologiju i policijsko postupanje), predlažu se sljedeće konkretne mjere:
Implementacija instrumenata za procjenu rizika (Risk Assessment):
Obavezno uvođenje standardizovanih kriminalističkih upitnika za procjenu rizika od strane policijskih službenika prilikom prve intervencije (npr. evaluacija posjedovanja oružja, ranije prijetnje ubistvom, historija teške ljubomore), kako bi se odmah prepoznali visokorizični slučajevi i inicirale najstrožije mjere.
Formiranje specijalizovanih policijskih timova:
Reorganizacija unutar policijskih uprava MUP-a KS kroz formiranje stalnih, uže specijalizovanih operativnih timova za suzbijanje nasilja u porodici i maloljetničke delikvencije, sastavljenih od diplomiranih kriminalista obučenih za specifične tehnike intervencije i ispitivanja traumatizovanih žrtava.
Uvođenje elektronskog nadzora nad sprovođenjem zaštitnih mjera:
Zamjena pasivnog nadzora aktivnim tehničkim sistemima. Zaštitne mjere zabrane približavanja trebaju biti podržane sistemom elektronskih narukvica sa GPS praćenjem za počinioce visokog rizika, čime bi operativni centri policije automatski dobijali alarm prilikom povrede definisanog radijusa kretanja.
Rigorozna kaznena politika za povratnike i kršioce mjera:
Kroz tužilačku i sudsku praksu, svako kršenje zaštitne mjere hitno procesuirati kao biće krivičnog djela “Nepoštivanje sudske odluke” ili kroz hitno određivanje pritvora, eliminišući praksu izricanja uslovnih i novčanih kazni za lica koja su evidentirana kao povratnici.
Multidisciplinarna operativna saradnja: Uspostavljanje stalnih lokalnih timova na nivou svake općine u KS (policija, centri za socijalni rad, zdravstvene ustanove, nevladin sektor) koji bi se sastajali na sedmičnoj bazi radi analize otvorenih predmeta i kontinuiranog praćenja bezbjednosnog statusa žrtava.