Na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) večeras je izvedena predstava „Puls“, dokumentarno-muzički komad koji na autentičan način istražuje granice komunikacije između ljudi. Kroz ples, muziku i lične ispovijesti sedam izvođača, predstava postavlja pitanje: koliko zaista slušamo, vidimo i osjećamo jedni druge?
Režiju potpisuje Ermin Bravo, a predstava je realizovana u okviru projekta All Inclusive, koji vodi EUNIC klaster BiH pod koordinacijom Goethe-Instituta. „Puls“ ne nudi klasičnu naraciju — on pulsira emocijama, tišinom i međusobnim razumijevanjem izvođača i publike. Predstava je dio programa 63. Internacionalnog teatarskog festivala MESS, koji tradicionalno okuplja najznačajnija savremena teatarska ostvarenja iz regije i Evrope.
Umjetnost bez granica
Kroz zvuk, pokret, govor i znakovni jezik, „Puls“ spaja gluhe i čujuće izvođače, brišući granice između svjetova koji se često ne razumiju. Scena postaje prostor jednakih mogućnosti, gdje se emocija prenosi pogledom, gestom i ritmom, a ne samo riječima.
Publika je svjedočila dirljivoj sinergiji muzike i pokreta, u kojoj svaka scena poziva na introspekciju — šta znači zaista osjetiti drugu osobu? U tom spoju tišine i zvuka, predstava stvara zajednički jezik emocije, univerzalan i dostupan svima.
Na sceni su se istakli: Ajla Alimanović, Boris Ler, Dragana Seferović, Jasmina Hadžihasanović, Kekam Rizvanović, Lejla Alimanović i Mirna Ler, dok je originalnu muziku komponovao Mirza Redžepagić. Njihov zajednički nastup pokazao je kako teatar može biti most između različitih senzibiliteta, identiteta i iskustava.
Poruka koja se osjeća
„Puls“ je dio evropskog projekta „Evropski prostori kulture 2024/2025“, koji ima za cilj promovisanje interkulturalnog dijaloga i stvaranje prostora za umjetnost koja nadilazi razlike. U ovom slučaju, tišina postaje ključni oblik izraza — ona ne označava odsustvo, već prisutnost drugog.
Publika u SARTR-u nagradila je izvođače dugim aplauzom i snažnim emocijama koje su odzvanjale salom. Predstava je završila u potpunoj tišini, simbolično potvrđujući poruku koju nosi: da prava komunikacija počinje tek kada zaista čujemo jedni druge.
„Puls“ ostavlja publiku s osjećajem zahvalnosti i sviješću o važnosti pažnje, empatije i prisutnosti — vrijednostima koje su u današnjem svijetu često potisnute bukom informacija i površnim odnosima.
U tom smislu, Bravo i ansambl „Pulsa“ ne nude samo predstavu, već iskustvo susreta — onog iskrenog, ljudskog, koje nas podsjeća da istinska komunikacija ne traži glas, već srce.