U svijetu međunarodne politike ništa ne prolazi bez odgovora. Kada jedna strana povuče potez, druga gotovo uvijek reaguje, pa makar i simbolično. Upravo to gledamo u novoj epizodi odnosa između Moskve i Londona, gdje se sankcije i protusankcije gomilaju poput karata u igri bez kraja.
Ruske protusankcije prema Velikoj Britaniji samo su nastavak već dobro uhodanog obrasca u kojem Moskva i London igraju politički ping-pong. U trenutku kada London pooštrava svoju listu i dodaje nova imena i kompanije, Rusija odgovara istom mjerom – ne toliko da bi ekonomski pogodila protivnika, koliko da bi demonstrirala da i dalje ima prostor za manevar i spremnost na odmazdu.
Na novoj ruskoj listi našli su se ne samo političari, nego i novinari, aktivisti i predstavnici organizacija civilnog društva. Time se šalje jasna poruka: granica između politike i društva u ovakvim nadmetanjima potpuno se briše. To je poruka koja ne pogađa samo institucije, već ima za cilj zastrašiti i one koji svojim radom oblikuju javno mišljenje.
S druge strane, britanska odluka da sankcionira subjekte povezane s kripto mrežama pokazuje da sankcioni rat ulazi u novu dimenziju. Tradicionalne mjere više nisu dovoljne – sada se pažnja usmjerava na digitalne kanale kojima se Moskva pokušava spasiti od finansijske izolacije. Ovo je signal da Zapad uči na greškama i traži načine da zatvori “rupe” koje je Rusija koristila.
Ipak, ključni problem ostaje isti: sankcije i protusankcije sve više liče na spiralu bez kraja. Umjesto stvarnog rješenja, one hrane logiku sukoba. Obje strane pokazuju mišiće, ali obični građani – bilo u Rusiji, bilo na Zapadu – na kraju plaćaju cijenu kroz skuplji život, ograničene mogućnosti i društvo koje sve više gubi prostor za slobodnu razmjenu ideja.
Ovaj najnoviji potez Rusije, baš kao i britanske sankcije, potvrđuje da se u geopolitičkom nadmetanju najmanje misli na stabilnost i mir. A kada je tako, onda je jasno da je i ekonomski instrument pretvoren u političko oružje čije posljedice osjećaju svi, osim onih na vrhu.